Na adresu redakcije Regionalnog tjednika ovih dana je stiglo zanimljivo pismo u kojem se dr. sc. Miroslav Benko osvrće na lokalnu politiku iz koje, po njegovom sudu, bježe pošteni, marljivi i vrijedni ljudi, ljudi s iskustvom i znanjem…

Pismo našeg čitatelja donosimo u cijelosti:

Da u svakoj populaciji ima onih najboljih, kao i onih najgorih, svima je jasno. I jedni i drugi mjere se ponekim postotkom. To je slikovito prikazao i objasnio matematičar Gauss, još prije dva stoljeća. No najveći dio populacije pripada jedinkama koje su uobičajene i ne odskaču od prosjeka same populacije. I tako je to u cijelom svijetu – svijetu svih živih bića. Sustav funkcionira kada su odnosi jednih i drugih u uzajamnoj korektnoj vezi. Populacija živi, razvija se i nije ničim ugrožena.

Međutim, ako se u tim relacijama međusobni odnosi značajno poremete, dolazi do destrukcije i narušavanja integriteta same populacije. Uz svekolike štete po pojedince ili cijele grupe.

Ni ljudska populacija nije otporna na negativne promjene i narušene odnose. Bez obzira na to radi li se o globalnoj, nacionalnoj ili lokalnoj razini.

Toga nisu pošteđena ni poduzeća, društva, stranke, pa niti obitelji.

Proteklih desetljeća hrvatski živalj suočen je sa značajnim pritiskom stranaka i stranačkih aktivnosti. I po broju i po količini, po vrsti, svjetonazoru, ideologiji. Utječu na javni, ali i privatni život svakog pojedinca.

I dok u mnogim tranzicijskim državama (o davno razvijenim kapitalističkim sustavima nećemo sada raspravljati) srednje ili istočne Europe proces razvoja prati prirodni rast dobara i svih vrijednosti, u Lijepoj našoj Hrvatskoj još smo uvijek negdje na početku prirodnog razvoja civilizacijskih tijekova, rasta proizvodnje, stvaranja dobara, stvaranja viška vrijednosti, stvaranja osnovnih stručnih, kompetentnih i socijalnih standarda.

A ako smo dugo i sada već predugo na samom početku, onda znači da zaostajemo, da kasnimo i da nismo dovoljno osviješteni, dobro odgojeni, a kamoli dovoljno educirani i kompetentni organizirati svoj vlastiti život i sustav. I kao takvi nismo spremni osigurati ni svoju budućnost. Nas ili naše djece.

A pitamo se zašto nam djeca odlaze izvan Hrvatske? Pitamo se zašto je sramota raditi, zašto nam se odjeljenja u strukovnim školama gase, čak i cijele škole, zašto je sramota biti pošten, predan, dosljedan i uporan?

Možda zato što su poremećene sve vrijednosti ovoga našeg društva. Zato što su na površinu isplivale negativnosti, negativni pojedinci i njihove sklonosti, koje postaju standardi društvenog ponašanja!

Isplivali i nametnuli se. U pojedinim sredinama čak dominiraju i unose veliki nered. Nered koji populaciju destruktivno vraća na rub propadanja.

Toga nisu pošteđeni ni općine i gradovi.

Zašto bi onda i naš Varaždin bio izuzetak?

Demokracija je, kroz svoje oblike i sustave demokratskih izbora, osigurala pravo glasa svakog pojedinca. Kao i mogućnost kandidiranja na izborima svakom punoljetnom građaninu, stanovniku Lijepe naše. I tu problem ne postoji. Problem nastaje i postoji kada voljom naroda budu izabrani pojedinci koji se nakon izbora počnu ponašati onako kakvi u stvari jesu, ali je njihovo ponašanje bilo prikriveno. I kada se počinju manifestirati njihova nestručnost i nesposobnost za kvalitetno obnašanje funkcija ili pozicija koje su stekli. A vlast je slast! Vlast je moć! I tada počinju popuštati kočnice samokontrole kod labilnih, nestručnih i nekompetentnih ljudi. Ljudi koji nisu dorasli zadatku. Koji nisu dorasli ukazanom povjerenju građana.

Okruženi istomišljenicima sličnih (ne)sposobnosti, stvaraju se začahurene ćelije moći i moć pojedinaca koji svojim mjerilima određuju pravila ponašanja i stvaraju vlastite sustave, nanoseći pritom ogromne štete društvu, gospodarstvu, obrazovanju, kulturi, svim sektorima našeg života.

Oni se ne ustručavaju nagrađivati svoje istomišljenike visokim funkcijama i pozicijama kroz „kadroviranja“. Pritom se ne osvrću na njihovu nekompetentnost, nesposobnost ili nepoznavanje vođenja ili rukovođenja školama, muzejima, kazalištima, poduzećima… Bez obzira na to jesu li „njihovi ljudi“ dosad bili konobari, kuhari, tajnice, umirovljenici, policajci. Nije važno ni imaju li „odabrani“ primjerene škole, znanja, iskustva u struci ili sustavu kojim ih vlast nagrađuje članstvom u odborima, upravama, direktorskim mjestima na lokalnoj i regionalnoj razini.

Skriveni iza stranke ili (u posljednje vrijeme sve češće) nezavisnih lista, uz tumačenje da je to stav stranke ili vladajuće koalicije, provode svoju volju i nikome ne odgovaraju. Za bahatost, nestručnost, neprofesionalnost. Jer to je način rada „politike“, politička trgovina vijećnicima, glasovima, dominacijom!

I sve je po zakonu. Jer aktualni statuti imaju nizak prag minimalnih uvjeta rukovodećih pozicija. Negdje je to srednja ili viša škola. Čak bez propisane stručnosti, specijalnosti.

To je „krčmarska“ politika! To je politička trgovina nekompetentnih pojedinaca.

Forma i dogovor zadovoljeni! Sadržaj zanemariv! Bit postaje nebitna! A budućnost neizvjesna!

A smisao? Tko uopće razmišlja ima li nešto smisla? Je li bitno zadovoljiti formu i „održati mir u kući političkoj“? Ili bi trebalo biti bitno angažirati kompetentne stručnjake, moralne ljude? Ljude koji neće olako prihvatiti ponuđene funkcije za koje nisu kompetentni.

Politika i političari moraju biti odgovorni i profesionalni. Kadrovska politika kompetentnim, stručnim i iskusnim osobama visoko moralnog ponašanja i obnašanja odgovornih obveza vođenja i rukovođenja.

Jer kadrovska politika jedna je od najvažnijih politika. Za poduzeće, ustanovu ili regiju.

Ako je pravilna. A ako je nepravilna ili iskrivljena, onda je najveći neprijatelj razvoja i napretka poduzeća i društva u cjelini. Tada je destruktivna i postaje jadna i žalosna priča ismijavanja kavanskih i uličnih prepričavanja. A to nije njezina svrha. To je izopačena slika neadekvatnoga političkog ponašanja.

Politika je plemenita vještina, umijeće, u interesu višeg cilja, općeg dobra za narod, a ne pojedinca i njegov trenutak.

A je li to baš tako? Jer biti političar trebala bi biti čast, trebalo bi biti poštenje, profesionalnost, odgovornost! Narod ih je izabrao! Dobili su velike vjerodajnice!

Ali… život u lokalnim i regionalnim okvirima je malo drugačiji. Proteklih desetljeća naš dragi Varaždin je baš lijepi primjer.

I nije čudo što se od te i takve politike udaljuju pošteni, marljivi i vrijedni ljudi, ljudi s iskustvom i znanjem, dokazanim radom i rukovodnim iskustvom, jer ne žele sudjelovati u takvom obnašanju vlasti. A bili bi spremni. I htjeli bi pomoći svom kraju, općini, gradu. Svom Varaždinu.

Druge sredine, gradovi i regije oslobodile su se takvog pristupa i ponašanja, nametnule su svoju pamet i sposobnost. Danas su na višem stupnju ekonomskog i socijalnog razvoja od nas, iako smo ih sa žaljenjem donedavno gledali kako kaskaju za nama kao obećanom sredinom „malom Bavarskom“!

Postavljam si pitanje dokle ćemo trpjeti teror nad svojom i budućnosti svoje djece? Koliko još vode mora proteći Dravom da Varaždin i varaždinski kraj dožive svoj novi povijesni procvat kao u prijašnjim stoljećima?

Umjesto da proživljava sve veće zaostajanje u razvoju, pad standarda svih stanovnika, nestajanje poduzeća, gomilanje problema, gomilanje „smeća“ svekolikog značenja?

Dr. sc. Miroslav Benko