Planinarski klub Ivanec pobjednik je jubilarnog 10. ivanečkog kotlića, natjecanja u kuhanju gulaša u kotliću koji je u subotu, 25. lipnja, održan u organizaciji Grada Ivanca i pod pokroviteljstvom generalnog sponzora Mesnica Vugrinec d.o.o.
Drugo mjesto osvojila je ekipa Opaki poriluk (sastavljena, kako rekoše članovi, odasvud, od Kaniže do Jerovca i Žarovnice), dok je treće mjesto pripalo ekipi 2. ivanečke bojne 104. brigade Hrvatske vojske.
Prvonagrađenima je poklone predao gradonačelnik Milorad Batinić, objavio je Grad Ivanec.
Svim ekipama uručene su zahvalnice za sudjelovanje na 10. ivanečkom kotliću.
Svi dobrovoljni prilozi skupljeni od podjele gulaša namijenjeni su humanitarnoj akciji Zaklade Grada Ivanca „Pomognimo Dominiku Turčinu da prohoda“. Apel da se ovom 8-godišnjem dječaku pomogne dopro je do građana pa je tako na Kotliću skupljeno 37.000 kuna. I to nije sve, jer su pojedine udruge svoje skupljene novčane priloge predale izravno obitelji Turčin, koja je također bila u parku.
Naime, tata Zvonko, aktualni predsjednik Gljivarskog društva Ivanec sa svojom je ekipom također sudjelovao na Kotliću (kuhali su dva kotlića, jedan natjecateljski, a drugi gljivarski, za svoju dušu), dok se u dijelu akcije mama Mirjana zajedno s Dominikom također kraće vrijeme pridružila velikom okupljanju u parku. Obitelj je tom prilikom zahvalila svima koji pomažu u nastojanju da se djetetu osiguraju sredstva potrebna za skupe neurorobotske rehabilitacije, kako bi dobio šansu da prohoda.
Akcija za Dominika traje do 12. rujna
Akcija za Dominika službeno traje do 12. rujna ove godine. Stoga i Grad i Zaklada pozivaju sve ljude dobra srca da dotad uplatom svog, makar i simboličnog priloga, pomognu Dominiku. Sve udruge koje kroz ljeto budu organizirale manifestacije također se mole da ih usmjere humanitarno te da skupljene priloge uplate na sljedeći broj žiroračuna:
Zaklada Grada Ivanca
IBAN: HR8123600001503096750 Poziv na broj: HR00 27- OIB uplatitelja
SWIFT BIC broj za uplate iz inozemstva: ZABAHR2X
Opis plaćanja: Za humanitarnu akciju Zaklade Grada Ivanca (pomoć za Dominika Turčina)
Rekordno
Jubilarni 10. kotlić ne samo da je po broju ekipa, čak 43, bio najveći i dosad najmasovniji, već svakako i najveseliji.
Manifestaciji se pridružila i poznata uzgajivačica zelja, Marija Cafuk iz Vidovca (OPG Tomica Cafuk), koja ne samo da je za humanitarnu akciju poklonila razne poljoprivredne proizvode (crno ulje, krumpir, grah), već je i u golemom loncu dovezla više od stotinu friško skuhanih sarmi, koje su također podijeljene u cilju prikupljanja humanitarnih priloga.
Unatoč tome što je na Kotliću, procjenjuje se, skuhano najmanje 2.500 gulaša, a dijelile su se i sarme, kuhali fileki i sl., u samo 15-ak minuta „planule“ su ama baš sve skuhane količine jela! Da je bilo još par stotina litara više, sigurno je da bi se i to pojelo.
– Smatram da sam odabrala zanimanje svog života jer učitelji i nastavnici mogu mijenjati svijet. Mi smo ti, koji uz roditelje, učenike pripremamo za život, što često i nije lako, ali svoj posao ne bih mijenjala – rekla je Ljerka Klarić, nastavnica savjetnica poljoprivredne skupine predmeta iz Srednje škole „Arboretum Opeka“ iz Marčana, a koja je nakon 41 godine radnog staža otišla u mirovinu.
S njom se složila i pedagoginja u Drugoj osnovnoj školi Varaždin Pavica Kocijan koja je također nakon 41 godine radnog staža otišla u zasluženu mirovinu.
– Suradnja s djecom, roditeljima i učiteljima ostat će mi u najljepšem sjećanju. Posao pedagoga, posebice kad radite u školi s velikim brojem učenika je izazovan, ponekad i težak, ali kada volite taj svoj posao, onda vam ništa nije teško – izjavila je Pavica Kocijan.
One su u utorak, 3. listopada zajedno s još 61 djelatnikom osnovnih i srednjih škola, kao i dječjih vrtića koji su otišli u mirovinu u školskoj godini 2022./23., primile zahvalnice Varaždinske županije za dugogodišnji rad, predanost te doprinos odgoju i obrazovanju uz Svjetski dan učitelja, koji se obilježava 5. listopada.
Uz župana Varaždinske županije Anđelka Stričaka, zahvalnice sada već bivšim djelatnicima škola i vrtića uručio je i pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i sport dr. sc. Miroslav Huđek.
Samozatajni varaždinski urbani vrtlar i ekolog Dario Kocbek ne miruje ni kada jesen pokuca na vrata. Stoga je ovih dana odlučio dodatno proširiti svoj atraktivni japanski vrt s tri jezerca, koji privlači svojom ljepotom u svako godišnje doba.
Kao u Kyotu
Podsjećamo, Dario Kocbek više od dva desetljeća marljivo uređuje svoju zelenu oazu koja ne mu je pružila spokoj i priskrbila priznanja struke. Ljubav i strast prema vrtlarenju kod Darija je počela 1996. godine kada nakon 5 godina provedenih na ratištu, u mirnodopskim uvjetima izlazi iz profesionalnog sastava 7. gardijske brigade. To je bila logična odluka mladog nadnarednika, prekaljenog bojovnika koji je s kolegama – dočasnicima tijekom Domovinskog rata bio doslovno kičma hrvatske vojske. Međutim, ostale su mu posljedice trauma s kojima će se poput tisuća branitelja uskoro morati suočiti.
– S obzirom na to da je moja majka u to vrijeme išla u mirovinu, ponudila je da izaberem između obiteljskog posla i vojne karijere. Odlučio sam se za ugostiteljstvo i potom još 13 godina rukovodim poslovanjem popularnog Strniščaka. Nakon epizode s ugostiteljstvom i odlaska u vojnu mirovinu imao sam vremena surfati internetom. Srećom, naišao sam na stranicu koja je detaljno prezentirala predivne japanske vrtove u Kyotu od kojih mnogi okružuju tamošnje budističke hramove. Supruzi Nevenki obećao sam da ćemo imati takav jedan vrt. Naravno da me gledala s nevjericom jer dvorište je bilo “okupirano” gospodarskim zgradama. Međutim, uklonio sam sve objekte koji se nisu uklapali u moju viziju i prvo je pod mojim rukama nastalo jezerce. U toj najvećoj “bari” već 23 godine uživa i naša kornjača Biba – ističe Kocbek od kojeg doznajemo da mu je godinama velika podrška u borbi s posttraumatskim stresnim poremećajem bio prim. dr. sc. Ivan Krpan.
Riječ je o iznimno stručnom psihijatru koji je dobro razumio kakve su ratne strahote proživjeli hrvatski branitelji.
– Pokraj mene je na različitim terenima u Domovinskom ratu poginulo 12 kolega i razumljivo je da su ostale velike traume. U mojem slučaju, između ostalog rezultirale su nesanicom pa i danas jako malo spavam. No, nisam si dozvolio da medikamenti od mene naprave nekakvog “zombija” i stoga već više od dva desetljeća svo slobodno vrijeme posvećujem brizi o ukrasnom grmlju i cvijeću – objasnio je objasnio je ovaj 56-godišnjak koji je nakon prvog, brzopotezno uredio još jedno manjeg jezerca kojeg danas u dvorištu više nema.
Prava uživancija
Preostalima je raznolikim sadnicama ukrasnog patuljastog grmlja i drveća ukrasio obale, dok u jezercima plutaju lopoči i rase različito vodeno bilje.
– Japanske vrtove je nemoguće urediti za godinu dana. To si mogu priuštiti samo tajkuni koji mogu platiti bezbroj vrijednih ruku – kroz smijeh kaže naš sugovornik koji svim znatiželjnicima rado savjetuje kako vrtlarenjem osigurati bijeg od gradske vreve.
Otkrio nam je da u vrtu ima posađene ukrasne kovrčave vrbe, magnolije, borove, javore, bijeli hibiskus, rododendrone, azaleje, žutiku, ukrasne trave, hostu, tise, hamaciperise i bezbroj različitih trajnica. Štoviše, kod njega u Turčinu iznenađujuće dobro uspijeva i šimšir koji je posađen oko cvjetnih lijeha.
– Buxus je dosta osjetljiv na bolesti, a napada ga i šimširov moljac. Nažalost, od travnja do listopada potrebno ga je svaka dva tjedna prskati insekticidima ili mu nema spasa. Posadio sam dosta juniperusa, tuja, a okućnicom s ulične strane dominiraju soliterno posađen čileanski bor (Araucaria araucana) te topiary – veli umirovljeni branitelj zlatnih ruku. Iznimno je vješt u orezivanju i oblikovanju ukrasnog drveća, a baš taj segment vrtlarenja neizostavan je u tzv. “pravocrtnim” francuskim vrtovima. – U japanskom vrtu prisutno je puno raznolikosti, dok su francuski – renesansni vrtovi uređeni “kao po špagi”. Imao sam dovoljno mjesta za uređenje dva tematska vrta u kojima ne nedostaje žubor vode. Ti minijaturni vodoskoci daju poseban užitak te pridonose atmosferi koja opušta i sve naše goste – govori naš domaćin o vrtu u kojem se pretapaju svjetlo i sjena. Našlo se u njemu mjesta za ukrasnu ljesku i bonsai o kojem vodi brigu 10 godina. Nažalost, potonji je usamljen jer Dario svoju zbirku patuljastog drveća, koje se uzgaja prema japanskim metodama, poklonio prijateljima.
Bez alata nema zanata
Zavirili smo i u njegovo spremište alata prepuno motika, lopata, grablji, vrtlarskih škara… – Više cijenim klasične škare, jer bez njih nema uspjeha kod oblikovanja ukrasnog drveća i grmlja. Motorne škare ubrzavaju proces, ali tada izostaje preciznost. Iako imam akumulatorske, u poslu oblikovanja ukrasnog drveća i grmlja ostao sam “tradicionalist” – rezolutan je Kocbek.
Dodajmo da njegova obitelj obožava roštiljati i objedovati u vrtnoj nadstrešnici koja ima i funkciju pergole. Pritom im se pruža pogled na prekrasne japanske lanterne različitih veličina iz kućne radinosti. Sve su mobilne i premještaju ih po potrebi radi osebujnog noćnog ugođaja. – Ograničen sam prostorom te namjeravam srušiti dio spremišta za alat. Uredit ću i mali vrt za meditaciju, a više detalja o tom projektu zasad vam neću otkrivati. Posjetite me iduće godine, dotad će i metalna dvorišna ograda nestati. Naime, zamijenit će je osebujna konstrukcija od čvrstih bambusovih štapova… – zaključio je Dario Kocbek.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
FOTO : IVAN AGNEZOVIC
