Ivica Pepelko nikad nije bio zvijezda. Jezikom glazbe, kajkavski skladatelj i izvođač nije bio hit ali je evergreen. Spada u onu grupu pjevača za koje vam se čini da znate tri njihove pjesme, a kad počnu pjevati shvatite da vam je blizak cijeli repertoar. I tako već dugih, iako se njemu čini kratkih – 50 godina.

– Prošlo je u trenu, niti okrenuo se nisam dvaput – govori autor i izvođač, koji će pola stoljeća svoje glazbene karijere proslaviti velikim koncertom 22. travnja u zagrebačkoj dvorani Vatroslav Lisinski.

Iako Ivica Pepelko kaže da ne zna što ga čeka i hoće li Lisinski tu večer biti pun, bit će to, kaže, kruna njegovih nastupa. Svaki koncert je za njega jednako poseban i vrijedan, ali ipak je ovo okrugli, zlatni pir druženja njega i glazbe.

Zapravo će malo njih znati da je Ivica Pepelko daleko najuspješniji  kajkavski izvođač ikad. On  je jedini kajkavac s platinastim albumom u bivšoj Jugoslaviji, što je podrazumijevalo danas apsolutno nepojmljivih 50 tisuća prodanih primjeraka CD-a, u koliko je prodao album “35 leta popevkom za Zagorje”.

Ivica Pepelko nije netko tko će se uopće i pohvaliti svojim uspjehom. Platinasti CD je spomenuo nakon što smo već isključili diktafon i nastavili razgovarati u neformalnom tonu.

Moglo bi Vas zanimati:

Ivica Dolenec: “I ftičeki se ženiju pa im treba lijep i siguran krov nad glavom”

Više od 400 malih domova za naše pernate susjede dosad je izradio varaždinski umirovljenik Ivica Dolenec, s ciljem da što...

S koncerta ujutro na posao

Niti njegov glazbeni put nije sličan onom većine njegovih kolega. U glazbi je završio tek nakon fakultetske diplome, zaposlio se i na radnom mjestu je dočekao mirovinu. On je valjda bio jedini platinasti izvođač s  redovnim radnim vremenom, godišnjim odmorom i pravom na „uzajamnu kasu“.

– Išao sam u ekonomsku školu pa poslije i na ekonomski fakultet. Nije da sam to želio, htio sam upisati likovnu, ali otac je smatrao da u crtanju  nema kruha. „Kad si u ekonomskoj školi, po zimi će ti biti toplo, a po ljeti je u uredu hladovina“, govorio je. To su bila vremena kad se slušalo roditelje pa sam završio s diplomom i jasno da nikad to nisam požalio. Radio sam u poljoprivrednoj zadrugi i imao šefa koji je bio nepismen. Ali imao sam veliku potrebu za glazbom – prisjeća se.

Zagorski mlinci, klijet i vino

Zanimljivo je reći da je Ivica Pepelko rođeni Slavonac, od majke Slavonke i oca Zagorca, koji je u Slavoniji radio ali se, kaže, kao i svaki Zagorac vratio doma, u Budinšćinu.

– Vrtio sam se oko Zagoraca i tako mi se, još kao klincu, dopala zagorska glazba. Uživao sam u violinama, kojih u slavonskoj glazbi nema. Ipak, kao srednjoškolac sam odrastao na glazbi Radio Luxemburga i Beatlesa, ali već tada sam shvatio da se neću u tome naći. Ali i tad najveći izdavač, Jugoton, priznavao je samo kajkavštinu sa zagorskim mlincima, klijeti i vinom. Nikakve ljubavne pjesme nisu dolazile u obzir. Nitko nije niti pisao ljubavne kajkavske pjesme, niti su se mogle snimiti pa sam si sam počeo skladati narodne pjesme – govori. A kao Slavonac je, kaže, za takvo što imao dobru „podlogu“.

U međuvremenu je okupio bend „Lepi dečki“ s idejom o etabliranju zagorske glazbe, koju tad nitko nije izvodio.

– Sviralo se po svadbama, a uskoro je Radio Zabok osnovao festival „Igrajte nam muzikaši“, gdje smo se prvi put pojavili kao sastav i zapazili su nas ljudi iz Jugotona. Tako smo uopće stekli uvjete da im se javimo, a ja sam, fala Bogu, imao pune bilježnice pjesama. Ponudio sam im dvije pjesme za singlicu –  „Plači srce“ i „Kada dođe mjesec maj“, koja je i izdana.

Plači srce

Upravo je pjesma Plači srce obilježila daljnju karijeru Ivice Pepelka. To je do danas njegova najuspješnija skladba, a prije 15-ak godina je 26 hrvatskih radio postaja pjesmu Plači srce izabralo za „najljubavniju pjesmu“.

Dečki su svi radili, a Ivica Pepelko je iz ekonomije otišao u novinarstvo, postao je glavni urednik lista „Nova komuna“. Tri godine je bio šef računovodstva, ostatak je života proveo u novinarstvu.

– Bilo je puno poznanstava, što je bilo dobro za dogovarati gaže, a usput smo i snimali pa smo odradili tri longplejke i sedam singlica da bi se 1985. godine raspali.

Nakon osipanja benda, Pepelko je prestao pjevati i počeo samo skladati, sve dok ga za koju godinu kasnije jedna novinarka nije ponukala da nastavi pjevati.

– Moja pjesma je početkom rata dobila prvu nagradu na nekom festivalu, a novinarka me pitala zašto pjesmu nisam otpjevao sam. Pomislio sam„zaista, zašto ne?“ i počeo solo karijeru. Čeznuo sam promicati kajkavski melos pa sam osim za druge, počeo pisati i za sebe.

“Kad procvijeta jabuka”

Ivica Pepelko je puno pisao za tad slavnog Joe Maračić Makija, nešto i za Mladena Grdovića, koji je uz mnoge druge i sam prepjevao „Plači srce“. „Između mnogih pjesama koje je napisao, „dogodili“ su se i hitovi „Devedeseta“ i „Kad procvijeta jabuka“. Njegovu pjesmu „Fala ti Bože za ovaj dan“ pjeva više od 150 crkvenih zborova u Hrvatskoj. Budući da nije bio u niti jednom glazbenom klanu, niti je imao mecenu koji bi ga financijski pratio, a nikad nije imao niti menadžera ili producenta, Ivica Pepelko je, kaže, mogao „ostati svoj“. Zbog toga mu glazba niti nije donosila neki značajniji novac, ali zarada nije bila cijena kojom bi bio voljan platiti slobodu.

Radio je puno svih 50 godina, a na pitanje je li uspio s glazbom nešto i zaraditi kaže:

– Moj moto je da ne živim od glazbe nego za glazbu, pa nisam mogao od toga živjeti. Pedeset je godina glazbene karijere iza mene, imam više od 500 svojih pjesama, više od 600 neobjavljenih pjesama poezije i jednu objavljenu „Kaj vu duši“ prodanu u više od 5000 primjeraka, 14 CD-a…. – nabraja autor.

Filmska glazba

Napisao je on i glazbu za kanadski film, u istom filmu i pjeva, za što je dobio srebrnu plaketu na filmskom festivalu u Jakarti, a nagradu za filmsku glazbu je dobio i u Amsterdamu. Ipak, za sebe će reći:

– Ja sam prvenstveno obiteljski čovjek koji voli svoju familiju, ženu djecu i već odraslu unučad.

Kad se ovakva misao uklopi u lik vitalnog, markantnog čovjeka, kojemu njegova smirenost daje poseban šarm, onda nije čudno da ljubitelji njegova rada organiziraju autobuse kako bi zajedno s njim proslavili velikih 50 godina glazbene karijere.

Jeste li Vi sretan čovjek?

– Jesam. Ostvario sam što sam mislio, jer nisam puno niti želio. Kad čovjek ima malo želja, sve više od toga što ostvari čini ga jako sretnim – zaključuje Ivica Pepelko.