U utorak, 17. studenoga, zauvijek nas je napustio glumac Zvonimir Jelačić-Bužimski, član varaždinskog dramskog ansambla od 1981. do umirovljenja 1991.

Zvonimir Jelačić-Bužimski (Otočac, 5. VII. 1927) u Zagrebu je polazio Umjetničku školu Ustaške mladeži 1943–44, 1946. završio je klasičnu gimnaziju, 1946–49. studirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu te istodobno pohađao Zemaljsku glumačku školu.

Glumio je 1948. u Zemaljskom kazalištu lutaka u Zagrebu (Antonije u Iskušenju svetog Antuna P. Mériméea, Najda u Srebrnom kopitu P. P. Bažova i J. A. Permjaka), 1950–51. kazalištu u Puli (Milan Novaković u Pokojniku B. Nušića; Luzman u Vitezu čudesa Lopea de Vege, Stari Ribniček u Iza maske P. Rismonda) i 1952. Šibeniku (Pipo Secchia u ScampoluD. Niccodemija), 1956. u Karlovačkom kazalištu (Hljestakov u Revizoru N. V. Gogolja) te 1958–62. u Narodnom kazalištu u Sisku (Ferdinand u Spletki i ljubavi F. Schillera; Frano u Andri Stitikeci nepoznata autora; Otto Frank u Dnevniku Ane Frank Frances Goodrich i A. Hacketta; Kir Janja u istoimenoj drami J. S. Popovića).

Od 1962. nastupao je u Titovu Užicu istaknuvši se kao Serebrjakov (A. P. Čehov, Ujak Vanja, 1963) i Jago (W. Shakespeare, Othello, 1964), te od 1973. u Prištini (Frane Dražić u Ekvinociju I. Vojnovića, 1976).

Od 1981. član je dramskoga ansambla varaždinskoga Narodnoga kazališta „August Cesarec“, u kojem je uspješno glumio Arnolphea u Molièreovoj Školi za žene i Strica u Svjetlu za insekte D. Jelačića Bužimskoga.

Nakon umirovljenja 1991. povremeno je tumačio manje uloge; nastupom u Pinti novoj 1997. B. Senkera obilježio je 50. obljetnicu glumačkoga rada.

Režirao je u Šibeniku (E. Knoblauch, Faun, 1953; P. Budak, Mećava, 1954; G. Senečić, Spis br. 516, 1954) i Sisku (N. Manzari, Mrtvi ne plaćaju porez, 1959), ponekad u Titovu Užicu i Prištini.

Odigrao je oko tri stotine različitih uloga, a osobitu je vještinu pokazao u portretiranju komičnih likova. Glumio je i manje filmske uloge.

Komentari

Komentara