Povežite se s nama

Kolumne

Smiju li psi jesti voće?

Objavljeno:

- dana

Veterinarska klinika

“Doktore, znate da moj pas voli banane?! On jede sve, kaj god mu damo! A, smije on to?!”

Otrovnost ili bolje rečeno toksičnost neke hrane za pse, poznata je od davnina. No, u posljednje vrijeme izvješća o takvim slučajevima, sve su češća. Kako to? Globalizacija je omogućila da u svako doba godine, u skoro svim dijelovima svijeta možemo naći isto voće i povrće. Uzajamni život psa i čovjeka promijenio je i prehrambene navike psa. Stoga i ljudi često daju psima i one namirnice koje uopće ne bi trebale biti na njihovom meniju.

To se prvenstveno odnosi na pse. Nažalost, takve slučajeve možemo u budućnosti očekivati i češće, jer su u ovom sve luđem životu, psi sve češća zamjena za prijatelja ili prijateljicu, ženu, supruga ili djecu. Do sada su opisani slučajevi trovanja nekim voćem ili povrćem. Avokado je voće još uvijek egzotičnog statusa u nas, no 1994. opisana su prva dva slučaja trovanja pasa. Oba su uginula od akutnog zatajivanja srca. Trovanje pasa grožđem i grožđicama opisano je prvi put 2001. godine. Simptomi su bili povraćanje, proljev, odbijanje hrane, bezvoljnost, bolan trbuh, poremećaj koncentracije kalcija i fosfora u krvi.

Posljedično zakazivanje bubrega bilo je smrtonosno za 50 % pacijenata. Orašasti plodovi također su na crnoj listi. U košticama jabuka, krušaka, šljiva, bresaka, nektarina i trešanja nalazi se vrlo otrovan sastojak za pse tzv. amygdalin. I još neko egzotično voće (kasava, juka) sadrže isti sastojak. Svježi kvasac, a posebice pivski kvasac također mogu biti smrtonosni za psa.

Izgleda da su posebice osjetljivi hrtovi, a s obzirom na to da klinička slika nalikuje tzv. malignoj hipertermiji (reakcija na lokalni anestetik), lako je posumnjati na razlog trovanja. Dakle, dragi držatelji pasa, suzdržite se od eksperimentiranja s hranom, da ne bi i vaš slučaj završio kobno po kućnog ljubimca!

Izvor:
Foto:

Kolumne

Kolumna Denisa Peričića: Nemam se razloga šekspiriti, ali…

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

mr. sc. Denis Peričić, književnik

Zapanjuje odjek koji su izazvale ne samo nagrađene nego i svih 19 riječi u širem izboru natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ časopisa „Jezik“. Priznajem, neke od njih doista su čudne, ali nije na meni da komentiram procjene povjerenstva, tim više što sam na tom natječaju sudjelovao više puta, jednom i s lijepim uspjehom.

Čini se da je problem u percepciji. Ljudi su, iz nejasnih razloga, valjda pomislili da će te riječi biti propisane kao obvezne. Pa tako s jednog portala vrišti naslov: „Hoćemo li govoriti velepošast, hihobran i društvostaj uskoro?“

Ma nećemo! Iz dva razloga: prvo, jer mudra HINA ne zna vijest prenijeti kako treba (naime, nije „hihobran“, nego „kihobran“), a drugo, te riječi nemaju nikakav normativni, tj. obvezujući karakter.

Osobno, najviše mi se sviđa riječ „šekspiriti se“. Šteta je što mediji nisu prenijeli cjelovito autorsko obrazloženje, a koje glasi: „na razmetljiv se i neopravdan način praviti/prikazivati velikim piscem (pjesnikom, dramatičarom, i sl.), tj. kad se netko (a dakako neutemeljeno) busa kao da je ravan čak i Williamu Shakespeareu; glagol ‘šekspiriti se’ izveli smo stoga i aluzivnom nadogradnjom glagola ‘šepiriti se’.“


Šteta je i što su objavljena samo imena autora nagrađenih a ne i ostalih riječi u širem izboru. Ima tu i nešto u vezi (nematerijalnih) autorskih prava, a što se ne bi smjelo ignorirati. Naime, ako su se oko tog „šekspirenja“ Boris Beck i Hrvoje Hitrec upustili čak i u oštru polemiku, zašto ne bismo saznali tko se „drznuo“ smisliti nešto tako „sporno“?

Nemam se razloga šekspiriti, ali ni ičega sramiti, pa koristim, kad već mogu, ovu priliku kako bih objavio (a što je lako provjerljivo kod organizatora) da smo riječ „šekspiriti se“ skovali i na natječaj je predložili – moja supruga i ja.

I pritom smo se odlično zabavili!

Nastavite čitati

Kolumne

KOLUMNA Brexit i Kujundžić: viša matematika

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Čita čovjek svašta, pa sam u ponoći svijeta pročitao i zabrinjavajući podatak da će Brexit svaku britansku obitelj stajati 1000 funti godišnje.

To je 8321 kuna godišnje po obitelji. Ne znam koliko članova ima prosječna britanska obitelj; recimo – četiri. To je 2080 kuna po Britancu. Godišnje. Mjesečno je to 173 kune po čovjeku. Tjedno 43 kune. I to u zemlji gdje je prosječna plaća otprilike tri puta veća nego u Hrvatskoj. Strašno! Ali neka im, sada će i ti perfidni Britanci iskusiti cijenu slobode!
Da bi platio cijenu slobode, krvavo izvojevane na ratištima Bruxellesa i Strasbourga i nekakvih referenduma, svaki će se Britanac tjedno morati odreći… pa, otprilike, jedne ili dviju kutija cigareta.Da, cigarete su tamo jako skupe.

Ali, molim lijepo, kaj bi mi Hrvati bili lošiji?! Ni govora: sada će i u Hrvatskoj cigarete biti podjednako skupe! Mi imamo tri puta nižu prosječnu plaću i naravno da ćemo to podnijeti! Zora puca, bit će dana! K’o što bi rek’o maršal: „Mi nećemo da budemo zaostala zemlja koju svaki đavo ‘oće da porobi!“
Jer, kaže ministar Kujundžić o poskupljenju cigareta i alkohola: „Najmanje 100 posto, to je jedina učinkovita mjera. Stopostotno povećanje cijena cigareta i alkoholnih pića smanjuje za 60 posto ulazak djece u svijet pušenja i alkohola.“

Pa zašto onda odmah ne poskupe za 200 posto? Tako će se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola, ako ja znam računati, smanjiti za 120 posto. Iako bi i smanjenje od 100 posto bilo sasvim dovoljno. To ću svakako podržati. I ja ću se u tom slučaju ne samo odreći pušenja nego se i aktivno uključiti u antipušačku kampanju. I nek’ me za to plate iz onih 20 posto zarade koja će im preostati nakon što se ulazak djece u svijet pušenja i alkohola smanji za punih 100 posto.
Ili da me barem prime na Hitnu kad je hitno… dragi ministre.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje