Dvije-tri „crvenkapice“, tj. nekoliko komunalnih redara i lugara ne mogu sami zaustaviti stotine „vukova“ koji svake godine pustoše Dravsku šumu bespravnom (mjestimice i prekomjernom) sječom drva te divljim odlaganjem smeća. Štoviše, čim kročite u Dravsku park-šumu, koja je botanički spomenik prirode, na površinu isplivaju i drugi brojni problemi jer ima tu bespravne gradnje, ali i lokacija na kojima neodgovorni građani „kompostiraju“ svoj biootpad.

Iz takve šume i Stribor bi pobjegao, tvrde čitatelji Regionalnog tjednika od kojih doznajemo da se „motorke“ u Dravskoj šumi već mjesecima ne gase.

Najgore je, kažu, na predjelu kod Cirkovečke, gdje se stabla ruše „na juriš“. No, bliske susrete s drvokradicama izletnici i rekreativci imaju i na Prelogima. Jednog od njih, s „motorkom“, traktorom i prikolicom, usred bijelog dana zatekao je početkom siječnja naš sugrađanin D. J. (podaci poznati redakciji).

– Uoči i tijekom sezone grijanja uvijek ima onih koji misle da je Dravska park-šuma samoposluga za nabavku drva. Kada sam prišao drvosječi i upitao ga ima li dozvolu ili pak krade drva za ogrjev na Šintariji, zaurlao je da „tko sam ja da ga kontroliram“! Kada sam u ruke uzeo mobitel i zaprijetio da ću nazvati policiju, stišao se i počeo pravdati lažima. Naime, ustvrdio je da se nalazi u predjelu šume kojom „gospodari“ gradska tvrtka, a njezin „direktor je tako dobar da zaposlenicima dozvoljava sječu stabala do mile volje“. I to pod radnim vremenom… – rekao je zgroženi Varaždinac s kojim smo obišli nekoliko lokacija na kojima strše brojni panjevi.

Opasna rabota

U varaždinskoj Šumariji, koja između ostaloga gospodari Dravskom park-šumom, potvrdili su nam kako je spomenuti slučaj jasan indikator da je riječ o drvokradici koji čini prekršaj ili pak kazneno djelo.

– Građani koji smatraju da su u bilo kojoj šumi zatekli drvokradice, neka im radi vlastite sigurnosti ne prilaze i ne ulaze s njima ni u kakve rasprave. Ako je to moguće, najbolje je zapamtiti i zapisati registraciju njihovih vozila, diskretno ih fotografirati i to prijaviti poslovođi (lugaru) na mobitel 099/457-9495 (Nino Nedjeljko) ili revirniku na broj 098/451-648 (Zvonko Kranjc, dipl. ing. šumarstva). Svaka neovlaštena sječa šuma je opasna za počinitelje jer su oni uvijek u žurbi, a ponekad i bježe. Ponekad iza njih ostaju otpiljena stabla oslonjena na okolna, a takva mogu pasti na izletnike i slučajne prolaznike te ih ozlijediti. Može ih pomaknuti i slabiji vjetar, stoga ako netko primijeti takvo stablo, neka nam odmah javi, uklonit ćemo ga isti dan – naglašava Ivan Krašek, upravitelj varaždinske Šumarije, koja od 2008. godine gospodari Dravskom park-šumom.

Prije nje taj posao obavljao je Grad Varaždin, a potom Varkom. No, kad su spoznali da šume treba redovito njegovati i održavati, ne samo s ciljem održavanja kvalitete i mase drva, svi su brzo digli ruke.

Podsjećamo, Dravska park-šuma prostire se na 82,67 hektara, ali u kompleks se ubraja i šuma Jelačićka, koja kao regionalni park zauzima 19,48 ha zemljišne površine. To znači da ukupno, kao šuma posebne namjene, sav taj prostor obuhvaća 102,15 hektara. Riječ je o državnom zemljištu, pa je i najlogičnije bilo da tim prostorom gospodare Hrvatske šume, odnosno područna Šumarija Varaždin.

– Naglašavam da tu nije riječ o klasičnom gospodarenju jer Dravska park-šuma spada u Regionalni parka Mura – Drava (proglašen 2011. godine). Mi stoga u gospodarskoj osnovi nemamo zadane količine stabala koja treba posjeći, već sve terenske aktivnosti obavljamo sukladno Programu gospodarenja gospodarskom jedinicom “Park-šume Grada Varaždina“. On je rađen prvenstveno s ciljem da se zna da varaždinska Šumarija gospodari Park-šumom Grada Varaždina, dok bi se, po logici stvari, varaždinski gradonačelnik i Javna ustanova „PRIRODA Varaždinske županije“ (dalje JUP) više trebali brinuti oko toga što žele u budućnosti napraviti s tim prostorom – objasnio je Krašek.

Ugroženi izletnici

No, tu nailazimo na jedan zanimljiv paradoks, jer tko god pročita Službeni vjesnik Grada Varaždina (primjerice, izdanje od 18. rujna 2018. godine), naići će na podatak da je tada još bila „…u planu izrada šumskogospodarskog plana za upravljanje Dravskom šumom u posebno zaštićenom području…“.

Po tome ispada da su donedavno gradske službe baratale netočnim podacima (ili ono što je elegantnije – doslovno ih iz godine u godinu kopirale) jer je Ministarstvo poljoprivrede opsežni desetogodišnji Program gospodarenja gospodarske jedinice „Park-šume Grada Varaždina“ odobrilo još 2015. godine!

– Već tada smo krenuli u intenzivne radove vezane uz gospodarenje Park-šumom, i to nakon što je JUP Šumariju prijavila Ministarstvu poljoprivrede „da sa stabala otpadaju suhe grane, da postoji opasnost za šetače i drugo…“ To je nagnalo inspektora na teren, te je izdao nalog da se sva suha i polusuha stabla uklone, a posebice ona koja predstavljaju bilo kakvu ugrozu za ljude, odnosno za sve koji iz bilo kojeg razloga borave u šumi. Nakon toga poslali smo u resorno ministarstvo tzv. doznačnu knjižicu, te su prije početka sječe o svim radovima obavješteni JUP i, u više navrata, građani putem medija. Nažalost, u varaždinskom kraju se po tko zna koji put pokazalo kako mnogi smatraju da taj odgovoran posao razumiju bolje od šumara. Na kraju su i novinari s našim djelatnicima otišli na teren kako bi javnosti prenijeli točne informacije o tome kakva se stabla ruše i uklanjaju – govori Krašek i napominje da šumari pritom nisu ništa „muljali“.

Dozvolili su znatiželjnicima da na površini od 20 hektara sami odaberu koja će se od prethodno crvenim točkama označenih stabla rušiti.

– Radilo se u zimskom razdoblju, kada na krošnjama bjelogorice nije bilo lišća, pa nije bilo šanse da se ocijeni je li neko stablo suho ili ne. Ispostavilo se da nijedno markirano stablo nije bilo zdravo, već šuplje i trulo. Takva, uglavnom šuplja stabla, su najopasnija i za drvokradice jer ona padaju na sve strane, neovisno o tome s koje ih strane i pod kojim kutom pile – ukazuje Krašek.

I dodaje:

– Varaždinci će prije ili kasnije morati osmisliti rješenja za očuvanje i korištenje cijelog prostora od 83 hektara šumskih i vodenih površina. On se pruža između prirodnog toka rijeke Drave na sjeveru, Bombellesove ceste na jugu te prostora Kinološkog društva Varaždin na zapadu i javne ceste Varaždin – Čakovec na istoku. Jedan od najboljih poznavatelja ove problematike je dr. sc. Miroslav Benko, znanstvenik Hrvatskoga šumarskog instituta, koji je još 2016. godine Gradu Varaždinu predstavio rješenje kroz projekt „ŽIVJETI Z DRAVO-M“. Ovo što danas imamo na terenu je jako daleko od idealne park-šume – ističe.

Nažalost, zbog pritiska javnosti i prozivki ekoloških udruga, šumari su prestali s planiranim nužnim rušenjem i izvlačenjem starih, većim dijelom već suhih topola.

– Da nam je bilo omogućeno obavljanje onoga što je nesumnjivo nužno za njegu šume, prostor bi danas bio kultiviran, između ostaloga i sadnjom hrasta lužnjaka, jasena, crnog oraha… Tako to rade stručnjaci, koji znaju kako treba formirati park-šumu, koja onda habitusom i različitim bojama krošnji može biti pravi melem za oči i dušu, i to ne samo Varaždinaca već i svakog izletnika ili rekreativca koji kroči u prostor kojim gospodare, između ostaloga, vrhunski poznavatelji parkovne arhitekture. Dravska park-šuma ne mora se odjednom urediti, ali bi bilo idealno da se počne s prostorom od kanala prema Bombellesovoj cesti. Tu bi na svoj račun, ako to žele, došli ronioci, streličari i drugi rekreativci. Park-šume su pluća gradova koji ih imaju i šteta je da se u Varaždinu već tri godine u tom smjeru ništa ne poduzima. Za uređenje ovakvih prekrasnih riječnih-ritskih šuma može se temeljem dobro pripremljenog projekta dobiti novac iz EU fondova. Šumarija Varaždin će, kao i uvijek, sa svoje strane sve operativno odraditi, od pružanja savjeta, sječe i odstranjivanja svega što bude određeno do sadnje novih stabala. Mi nismo ti koji će građanima određivati što žele u Park-šumi i čije su ideje prihvatljive, a čije nisu. Naši zaposlenici su Varaždinci, koji ovdje žive s obiteljima i razumljivo je kako nam je svima stalo da imamo iznimno lijepu Park-šumu na kojoj će nam drugi zavidjeti – rekao je Krašek.

No, politika se uvijek petlja ondje gdje joj zapravo nije mjesto, a Varaždincima je to dobro poznato baš na primjeru Dravske park-šume, kad počne „sezona“ lokalnih izbora. Rezultat je uvijek isti, te se uz Dravu ne može bezbrižno šetati bez opasnosti od zmija, suhih grana koje mogu pasti nekomu na glavu ili stajanja na krhotine razbijenog stakla.

Raj za štakore

– Svakog dana smo u Dravskoj park-šumi i 3-4 puta godišnje očistimo cijeli prostor od otpada. Grad Varaždin nas podržava u tome tako što nam osigurava besplatan prijevoz i zbrinjavanje uklonjenog otpada u Čistoći (2018. i lani su tako zbrinute skoro 4 tone smeća). Nažalost, nelegalno odloženog otpada ima uz cijelo priobalje Drave. Prošle jeseni je osam naših zaposlenika osam dana odlazilo čistiti otpadom zagađena područja kod Petrijanca, Nove Vesi, Majerja, Strmca i Varaždina – zaključio je Ivan Krašek.

Još gore, na proljeće i ljeto vide se utabane staze kojima Banfičari odnose napoj i ostali biootpad u Dravsku šumu. Poznato je i gdje stanuju ti nesavjesni građani, pa je krajnje vrijeme da ih posjete komunalni redari, a ne da se od šumara očekuje da čiste za onima koji pokraj kuće žele imati hranilišta za miševe i štakore.

Romi otkupili 90 % legalno posječenih stabala

I dok u susjednome Međimurju čakovečka Šumarija ima ogromne probleme s neovlaštenom sječom stabala jer ondje Romi, narodski rečeno, „rade čuda“, u varaždinskom kraju to ipak nije slučaj.

– U Varaždinu i okolici s krađom drva iz privatnih i državnih šuma s Romima je do prije desetak godina bio pravi kaos. No, s vremenom je velika većina njih naučila da je jedino ispravno pristupiti lugaru ili osobno doći u Šumariju i pitati smiju li se pojedina bolesna ili osušena stabla srušiti. Ne samo da su ih voljni pod nadzorom odrezati i odvesti već to i plaćaju, za što im uredno izdajemo račun. Lani je tako prodano 140 prostornih metara drva – od jasena i vrbe do topole i ostalih vrsta. Čak 90 % od te legalno posječene količine otkupili su Romi, a usput se, sukladno gospodarskoj osnovi, očiste šume – ističe Krašek.

Kao primjer naveo je jednu višečlanu obitelj Roma koja živi na Štoosovom trgu. Njima je Šumarija dala sve „sušce“ (suha drva) i polomljena stabla, a dio su i otkupili.

– Sve su mogli uzeti ili po potrebi otpiliti, ali uz obvezan nadzor našeg poslovođe. To je sve dokumentirano, ali postoji i još nekoliko građana-drvara koji su od Šumarije uz minimalnu naknadu otkupljivali takva drva za ogrjev. U razdoblju od zadnjih nekoliko mjeseci od Šumarije je otkupljeno 60-ak prostornih metara stabala koja su iz Dravske park-šume ionako trebala biti odstranjena sanitarnom sječom. Prva klasa mekanog drva, ovako otpiljenog, „na panju“, stoji 102 kn/m³, a druga klasa 65 kn/m³. Tvrđa drva, poput brijesta i graba, su skuplja i prva klasa stoji 140 kn/m³, dok druga klasa stoji 105 kn/m³. Mnogi nas u neznanju pitaju zašto u nekim šumama siječemo i mlada stabla. No, to je nužno kada želimo dobiti prelijepa zdrava stogodišnja stabla s velikim krošnjama. Primjerice, u šumama kod Ivanečke Željeznice uopće nemamo troškova s pošumljavanjem, već isključivo zbog njege do faze dovršnog sjeka stabala bukve i hrasta – ukazuje Krašek.

Prva crta obrane

Poslovođa Šumarije Varaždin, šumarski tehničar Nino Nedeljko, je prvi stup obrane Park-šume od drvokradica. Njegova zadaća je fizički nadzor prostora i ima klizno radno vrijeme.

Osobe zatečene u neovlaštenoj sječi legitimira, zapisuje registracije njihovih vozila i prikolica (ako ih imaju) te obavještava policijske službenike. Nakon što se obavi procjena pričinjene štete, sva potrebna dokumentacija prosljeđuje se i nadležnim pravosudnim tijelima. Ako svake godine tijekom ophodnji Dravske šume poslovođe i lugari pri neovlaštenoj sječi stabala zateknu nekoliko drvokradica, većina je onih iza kojih ostanu samo panjevi.

U takvim slučajevima šumarima ne preostaje drugo osim da prijave nepoznatog počinitelja. U slučaju kad je u šumi netko zatečen pri neovlaštenoj sječi drva, može biti, ovisno o pričinjenoj šteti (obračunava se koliko je m³ stabala srušeno), prekršajno kažnjen s 2000 kuna. Ako je riječ o većoj šteti, može i kazneno odgovarati.