FOTOMarta Konjačić

Marko Ivkov, mladić iz Zagreba koji živi i radi u Varaždinu, s četiri se godine prvi put susreo s origamijem kada je prijatelj njegova ujaka pred njime napravio origami brod.

Fasciniran tim brodićem, Marko je zaželio još papirnatih figurica, pa je dobio i papirnatu ptičicu. Budući da je origamijem bio oduševljen od ranih dana, s 12 je godina odlučio istražiti kako se to radi. Tada je posudio prvu knjigu na tu temu, koju je nastavio proučavati na internetu, izrađivao je vlastite radove, te je tako postao pravi origamist.

Radim nešto, onda mi nije dovoljno lijepo, pa idem raditi opet. Onaj ružniji bacim, a ljepši poklonim nekomu, ali tog žutog zmaja ne dam nikomu.

– U tom svijetu postoje priznati, popularni dizajneri origamija, koji izmisle neki model koji zatim izrade, stave u knjige i prodaju – objasnio je Marko te dodao da postoji cijela disciplina oko toga – analiziranje knjiga, konferencije koje uključuju putovanja u druge gradove i države te određen krug ljudi koji sve to drži na nogama – no u Hrvatskoj origami ne živi na taj način jer nije dovoljno popularan hobi. Nije član Hrvatskog origami društva jer se ono nalazi u Zagrebu što mu je prilično daleko, no origami u Varaždinu promovira tako da katkada nekome nešto pokloni.

– Mislim da je to stvar koja se razvija individualno, a ne kolektivno. To je jedna od stvari koju čovjek mora doma sam naučiti. Druga je stvar, primjerice, u Japanu, gdje je origami vrlo popularan. Radi se o tome da netko nešto izmisli, pa to netko drugi pokuša napraviti, i to što bolje – rekao je.

Zmaj Ryujin

Napredujući u svom hobiju, izrađivao je popularne figure omiljenih dizajnera, koje su zahtijevale mnogo truda i vremena. Uskoro mu je cilj postao napraviti model zmaja Ryujina iz japanske mitologije Japanca Satoshija Kamiye, njemu najdražeg dizajnera.

  Zmaj Ryujin

– Malo ljudi ga je znalo napraviti i onaj koji ga je imao doma je bio faca u svijetu origamija. Našao sam grupu ljudi preko Flickra koji su bili zainteresirani i zajedničkim smo naporima pokušavali shvatiti kako se to radi. Za razliku od nekih drugih modela, za ovaj ne postoji nacrt s koracima rada jer bi ih bilo više od tisuću, već samo slika otvorenog papira i slika završenog modela.

Izrada toga zahtjevnog modela zmaja, od žutog papira veličine jednoga četvornog metra, trajala je 25 sati tijekom otprilike mjesec dana. Iako pravi origami ne bi smio sadržavati nikakve dodatke osim samog papira, Marko kaže da je u ovaj model morao umetnuti metalnu žicu radi stabilnosti.

Najveći uspjeh mu je izložba u zagrebačkome Muzeju Mimara povodom Dana Japana, gdje je bio izlagač s najkompleksnijim modelima. Tamo je uz Ryujina izložio još tri svoja rada, a ukupno je sudjelovalo pet izlagača.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

– Djeca su mi prilazila i divila se mojim radovima. Bilo je to lijepo i vrijedno iskustvo, družili smo se, a probali smo i sake, japansko piće od riže koje se pije kao rakija, ali više ima okus po kakvom vinu – prisjetio se Marko.

Efekt leptira

Marko se origamijem prestao aktivno baviti kada je napravio zmaja Ryujina jer je, osim što je izradio najteži model, preko origamija dobio nešto mnogo vrednije. Kada je bio u kontaktu s ljudima koji su također pokušavali izraditi Ryujina, stekao je neke prijatelje, među kojima je i Đorđe, origamist iz Srbije, s kojim je već sedam godina u kontaktu i druže se kad god se ukaže prilika. Cijeli proces koji je započeo s malim brodićem u četvrtoj godini do svoga novog prijateljstva Marko opisuje kao efekt leptira:

– Prestao sam s origamijem, ali sam zadržao neke druge stvari koje sam dobio preko origamija. Smatram da kad se družimo s nekom osobom, uvijek se na neki način malo prilagođavamo, što znači da se mijenjamo. Origami je dio moje osobnosti jer sam preko njega upoznao Đorđa. Zanimljiv mi je taj efekt leptira, kako je mene jedan običan brodić doveo do toga da se promijenim u životu na neki način – objasnio je svoja razmišljanja Marko.

Ipak, papir će, kaže, savijati i dalje kada naiđe na neki zanimljiv model, ali mnogo rjeđe, s obzirom na obaveze. Također, kaže da neke svoje radove planira prodavati na sajmu kada pronađe vremena. Do sada je većinu radova darovao, a neke je i bacio:

– Radim nešto, onda mi nije dovoljno lijepo, pa idem raditi opet. Onaj ružniji bacim, a ljepši poklonim nekomu, ali tog žutog zmaja ne dam nikomu – zaključio je.

Komentari

Komentara