SAM SVOJ RENDŽER

Krađe drva, protupravno prisvajanje ljekovitog bilja, gljiva, kestena i ostalih šumskih plodova iz privatnih šuma postali su najveći sigurnosni problem Međimurske županije, koji svakog trenutka može eskalirati i završiti s ljudskim žrtvama, upozorili su sudionici javne tribine koju je organizirala Udruga šumoposjednika “Jegnjed“.

Naime, za razliku od ostatka Hrvatske, više od 70 posto šuma u Međimurskoj županiji je u privatnom vlasništvu i one ne uživaju zaštitu lugara poput državnih. – Situacija je alarmantna i prije dva tjedna susreo sam šumoposjednika koji mi je doslovno rekao: “Mene više nitko neće istjerati iz moje šume, jer ću se naoružati!“ – naglasio je Mario Vlašić, dipl. ing. šumarstva.

– Stvar bi mogla postati jako ozbiljna, dobro je da su s nama na tribini i predstavnici PU međimurske. Zamislite što će se dogoditi ako dođe do krvavog obračuna između ljudi koji bespravno ulaze u tuđe šume i onih koji ih ne uspijevaju u tome spriječiti na miran način. Pokušao je to napraviti šumovlasnik koji se nedavno susreo s četiri Roma kradljivca kojima je poručio da se udalje. No, oni ne samo da su nastavili sa svojom rabotom već su mu poručili da će mu odsjeći glavu – upozorava Vlašić te dodaje da vlasnik šume više svoj posjed ne obilazi bez pištolja.

Ovakav slučaj nije usamljen te je pokrenuta inicijativa da se putem tribina donesu prijedlozi za rješavanje problematike protupravnog prisvajanja primarnih i sekundarnih šumskih proizvoda kako bi se poboljšalo stanje i gospodarenje privatnim šumama Međimurske županije. Kakvo je ono zapravo, dobro znaju u Policijskoj upravi međimurskoj, koja je lani evidentirala više od 137 šumskih krađa, dok su 2015. evidentirane 303 šumske krađe.

Tuđe je slađe

– Trenutno su najugroženije lokacije u predjelu Sivičke šume, Zelene, Murčak u Domašincu i drugih. Osim krađe stabala, problema ima i sa sekundarnim proizvodima, ali se nitko time ne želi baviti. Primjerice, ako želite skupljati plodove kestena ili gljive u državnoj šumi, za to morate imati potvrdu nadležne Šumarije u Čakovcu. Kod privatnih šuma to nije slučaj, jer bi tek nakon berbe građani morali ishoditi popratnicu za ubrane plodove. U praksi se to ne događa i trebalo bi donijeti Zakon koji regulira ovu problematiku. Zamislite kako biste se osjećali da netko nepozvano dođe u vaš vrt i pobere vam sve orahe – slikovito je Vlašić opisao apsurdnu situaciju u kojoj se nalaze privatni šumovlasnici.

Policijski službenici ne bi stigli nadzirati šume ni s posebnim helikopterima

Osim kradljivaca, njihova stabla kestena napale su ose najeznice i dodatno ih uništava rak. Nažalost, stručnjaci iz Savjetodavne službe prognoziraju potpuni nestanak autohtonoga pitomoga kestena iz međimurskih šuma u razdoblju od svega 15 godina. Inače, u njima su najzastupljeniji hrast lužnjak, grab, kesten, bagrem (riječ je o invazivnoj vrsti u narodu poznatijoj pod imenom agacija), obični bor i smreka, dok uz rijeku Muru i Dravu rastu topole.

– Kradljivcima drva za ogrjev najinteresantniji je bagrem, ali se on brzo regenerira i od te njihove rabote šume nemaju baš nikakve koristi. Pravu situaciju o zastupljenosti pojedinog drveća u međimurskim šumama znat ćemo tek kada se završi studija koja će obuhvatiti njihovu ukupnu površinu od oko 8.000 hektara – rekao je Vlašić. Ovakav prostor koji je obrastao šumskom vegetacijom policijski službenici ne bi mogli nadzirati ni s posebno opremljenim helikopterima. No, kradljivcima drva ipak povremeno uspješno stanu na kraj.

– Krajem prošle godine uhvatili smo dvije organizirane skupine kradljivaca. Oduzeli smo im prijevozno vozilo i pronašli vlasnika drva. Počinitelji su pripadnici nacionalne manjine s područja Međimurske županije. Nažalost, ima dosta pojedinaca i obitelji koje ne prijavljuju krađe drva. Ako ih nema, mi ne poduzimamo kriminalističko istraživanje na mjestu događaja. Kada pronađemo počinitelja u prometu ili ga zateknemo pri krađi, oduzimamo mu drva i utvrđujemo tko je njihov vlasnik. Ako ga nema, imamo problem, jer zakonski nije regulirano mjesto na koje bismo drva deponirali, i bilo bi dobro da se to riješi na nivou Županije – predlaže Nenad Plevnjak, voditelj za analitiku PU međimurske, čiji službenici provjeravaju popratnu dokumentaciju koju moraju imati prodavači drva za ogrjev i prijevoznici drvene građe.

Podrška župana

Na njega se nadovezao međimurski župan Matija Posavec rekavši da su krađe za Međimursku županiju stvar najvećeg prioriteta.
– Zato sam osobno došao podržati ovu inicijativu Udruge “Jegnjed“. Problem krađa moraju riješiti različite institucije, a šumske su po mnogo čemu specifične.
Međimurci su vrijedni ljudi koji rade cijelu godinu i teško se mire s tim da im to neko preko noći oduzme – zaključio je Posavec.

Šume su kao samoposluge

Na najveću devastaciju međimurskih šuma, koja je imala biblijske razmjere, osvrnuo se Siniša Golub, okolišni aktivist, publicist i ravnatelj JU Međimurska priroda.
– Dogodila se u Muričaku nakon što je 1923. godine grof Eugen Feštetić prodao svoje vlastelinstvo zagrebačkom konzorciju Slavonija. Nakon toga započela je velika sječa djevičanskih hrastovih šuma kako bi se prodala građa za izradu željezničkih pragova i namještaja. Od tada se naše šume, koje zauzimaju od 10 do 15 posto obraslih površina, nisu oporavile i nema ih dovoljno ni da proizvedu kisik za 115.000 Međimuraca – ustvrdio je Golub.
Dodao je da njihova devastacija ne prestaje do današnjih dana.

– Cijene energenata poput plina rastu, plaće su male i neki u tuđe šume po drva za ogrjev učestalo odlaze biciklima (i 20 puta dnevno!) te traktorima – zaključio je Golub.

Izvor:
Foto: