FESTIVAL

Miris i ljepota cvijeća, pjesma Mladena Grdovića i drugih izvođača, okusi domaćih sireva i čajeva te dobre vibracije „opipljive“ u toplom proljetnom danu. Ludbreška 20. Izložba i sajam cvijeća, Flora Centrum mundi, zadovoljila je sva osjetila i najzahtjevnijega gosta.

Iako je festival cvijeća u gradu cvjećara odavno prerastao lokalne okvire i uvrstio se na kalendar nacionalnih događanja, ovogodišnja je, jubilarna priredba premašila sve dosadašnje. Kako po broju izlagača, tako i po raznolikosti sadržaja te mjestima održavanja. Osim glavnoga gradskog trga u Centru svijeta, cijeli je centar bio veliki izložbeni prostor, kao i dvorac Batthyany.

Izlagači su gostima priuštili pravu rapsodiju mirisa, ljepote i okusa.Obitelj Marte Markulinčić desetljećima se bavi uzgojem cvijeća pa, iako ima tek 17 godina, i ona već desetak godina poznaje cvjećarsku scenu. – Od sedme godine života me roditelji vode na sve sajmove i na tržnicu. Volim cvijeće i cijelu ovu pozitivnu atmosferu koju cvjećari šire oko sebe – veli gimnazijalka Marta, koja bi voljela studirati cvjećarstvo, ali nije sigurna kakvu bi joj budućnost to donijelo s obzirom na nestabilno hrvatsko gospodarstvo.
Marta je bila najmlađa cvjećarka Sajma, Nada Srnec najstarija. Veteranka Nada iz međimurskoga Gornjega Kuršanca punih pola stoljeća uzgaja kaktuse i propustila je samo prvi ludbreški sajam. Ostalih 19 je redoviti izlagač. – Odlično se prodavalo nekad – priča. Tako je ljubav prema kaktusima pomogla da pokrpaju kućni budžet, jer je nedavno preminuli suprug imao malu mirovinu. I uspješno su krpali. Danas bi, veli, to bilo nemoguće. No, Nada Srnec ne želi odustati od kaktusa, pa su joj se u njezinoj strasti pridružile i kći Vesna Trstenjak te unuka Santina Srnec. 

Bonsai i čaj

Atrij dvorca Batthyani bio je kao stvorena kulisa za svijet minijaturnog drveća. Pravolinijski poslagana bonsai drvca uza zidove dvorca, tihi zvukovi japanske tradicionalne glazbe, i ugođaj je bio zaokružen. O umjetnosti oblikovanja minijaturnog drveća porijeklom iz Kine posjetiteljima su drage volje govorili Radovan Marčec iz Nedelišća, jedan od najvećih uzgajivača na hrvatskom sjeveru, i organizator izložbe na kojoj sudjeluje sedam izlagača, Aleksandar Horvat. – Oblikovanje drvca je dugotrajan proces, ali ne i mukotrpan. Ljubitelj bonsaija uči se strpljenju i njeguje svoja drvca poput kućnog ljubimca kojemu treba osigurati vodu, hranu, štititi ga od nepogoda i bolesti, a na kraju i uživati u njegovu društvu – govori Aleksandar Horvat. Izložba je drugi put u Ludbregu i namjera je da preraste u tradicionalnu, na kojoj bi se okupili bonsaisti sjeverozapadne Hrvatske. Dvorac Bathhyany je, uz bonsai, bio izložbeni dom čajeva i aromatičnog bilja. Bilo je tu čajeva od svih domaćih ljekovitih biljaka. Iskustva izlagača sve zornije razbijaju predrasude o Hrvatima kao naciji kavopija. 

Dvorac Bathhyany je bio izložbeni dom bonsaija, čajeva i aromatičnog bilja

– Čajevi su sve više u trendu. Ljudi se sve više vraćaju prirodi, pa tako i čajevima – saznajemo. 
Iz Ludbrega su gosti otišli punih ruku cvijeća, s okusima sira i čaja i rapsodijom dobrih vibracija u zraku. Ludbreg je iznova dokazao da je mali grad za velike priče, kako ga je netko nekad s pravom nazvao.

KONCERT

Na koncertu Mladena Grdovića okupilo se više od 2000 ljudi. Osim u šatoru na gradskom trgu, kompletni trg i sve prilazne ulice bile su prepune ljubitelja Grdovićevih nota, pa je i promet svim prilaznim ulicama bio zatvoren.

Ministarstvo “zaboravilo” Flora Centrum mundi?

I dok su se posjetitelji slijevali u velikom broju u trodnevnu prijestolnicu cvijećarstva, nitko iz Ministarstva poljoprivrede nije došao pozdraviti jednu od najdugovječnijih priredbi takve vrste u Hrvatskoj. Na to se u svom obraćanju gostima i izlagačima na otvorenju Festivala u petak osvrnuo i gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić. – Rado bih da sam danas u Ludbregu imao prilike pozdraviti i nekoga iz Ministarstva poljoprivrede, no „zaboravili“ su doći. Nadam se da je to slučajno, a ne dio programske reforme i politike Ministarstva poljoprivrede prema cvjećarima i cvjećarstvu – rekao je gradonačelnik.
Na politiku, bez čije podrške neće biti niti pomaka u zamrlom sektoru poljoprivrede, osvrnuo se i suorganizator Izložbe i degustacije sireva Udruge malih mljekara Đuro Bohnec. – Mislim da ljudi u Ministarstvu poljoprivrede i na vlasti nisu svjesni što su učinili likvidacijom sela. Kapacitet naše mljekare je 60-70 tisuća dnevno, ali nažalost ne prerađujemo niti blizu toga. Daleko manje, sramota me i reći… Ali situacija diktira količinu. Uvozni sirevi uzeli su nam police u velikim trgovačkim lancima. Naši su obično negdje na dnu, skriveni… Ova jeftina mlijeka ne bih uopće zvao mlijekom. To je zamjena za mlijeko. Varka. Proizvodna je cijena pravog mlijeka tri kune, dakle ono ne može toliko koštati na polici – rekao je Bohnec. Inače, kvaliteta sireva pokazala je za što su takvom maćehinskom politikom uskraćeni građani. – Kvaliteta proizvoda je iznenađujuće visoka. Dugo se bavim mljekarstvom, znam što je sir i volim ga i mislim da kompetentno mogu reći da je kvaliteta sireva malih mljekarni vrhunska – rekao je Bohnec i iskoristio priliku da apelira na potrošače da vode računa što jedu i piju. – Ima domaćih proizvoda na tržištu, samo ih treba potražiti na najdonjim policama – zaključio je Đuro Bohnec.

Izvor:
Foto: