U sklopu Društva “Naša djeca” Mursko Središće djeluje dramska skupina “Bundaš”.

Voditelji Skupine su Tajana Rihtarec Višnić i Marinko Pintarić, oboje učitelji razredne nastave u Osnovnoj školi Mursko Središće i dramski pedagozi. O “Bundašima”, ali i njegovim drugim vezama s umjetnošću, razgovarali smo sa 62-godišnjim Marinkom Pintarićem. Podrijetlom je iz Dekanovca, a život ga je odveo i u neka druga mjesta u regiji, no prije 12-ak godina skrasio se u Peklenici.

Kretanje i sloboda

Što se tiče “Bundaša”, kaže da se s kolegicom Rihtarec Višnić našao u dobroj kombinaciji, s obzirom na to da je ona orijentirana na hrvatski jezik, dok je sam “vudren” na glazbu, što im je omogućilo da mnogo toga odrade sami.

– Temelj nam nije predstava, već su to glumci – djeca. Sa školskim predstavama počeli smo još kad sam tek stigao na Peklenicu, no s ozbiljnijim radom počeli smo nekoliko godina kasnije. Kreće se od dječje igre: objasnimo učenicima situaciju, odnosno uloge, i pustimo ih da se igraju – to je osnova. Važno je da dijete osvijesti samo sebe i svoje osjećaje pa puno vremena provodimo radeći na tome.

Nemamo, na primjer, zadana mjesta na sceni na kojima djeca stoje. To ne znači da nemamo pravila: zna se da će onaj koji govori ići više naprijed, da će drugi paziti kako te ne bi zaklanjali dok govoriš i slično, no situacija nije strogo planirana, već postoji određena doza slobode. Kretanje je pritom također bitno, zato radimo na vježbama kretanja s određenim zadacima – objašnjava ovaj dramski pedagog bogatoga životnog iskustva.

Govor tijela

Dodaje da sličan koncept primjenjuje i u klasičnoj nastavi pa tako učenicima daje upute da se i, primjerice, kad usmeno odgovaraju, ponašaju kao da su glumci na javnom nastupu.

– Napominjem im da obrate pozornost na sitnice kao što je govor tijela, koji može odavati nesigurnost i pokazati je li netko učio. Nisi učio? Dakle, nisi izvježbao ulogu – treba još malo ponoviti! Igra je, dakle, osnovni način učenja kod djece tog uzrasta – koristi se i stručni termin “igrifikacija nastave”. Kad djeca nauče teoriju, trebala bi svoje znanje provući kroz iskustvo. Međutim, neke stvari ne mogu, jer su premlada, ali mogu se igrati zamišljene scenarije! Ne mogu, na primjer, voziti auto, ali se mogu igrati autićem ili voziti u nekoj verziji prilagođenoj uzrastu.

Tako djeca oponašaju odrasle. Zato smatram da bi dramski odgoj trebao biti obveznim dijelom obrazovanja učitelja – smatra Marinko, koji uz kolegicu Tajanu najviše radi s djecom od 1. do 4. razreda, no ponekad se priključuju i nešto mlađi te nešto stariji. Trenutačno su na pauzi, a s probama bi htjeli ponovo početi početkom ožujka.

Fall Out Trio

Pintarić je basist u bendu Fall Out Trio, koji je formiran u Međimurju 2001. godine. Uz njega, članovi su i Jani Podgorelec (gitara) te Tomislav Poje (bubnjevi). Tijekom dvaju desetljeća postojanja prikupili su respektabilni broj nastupa, dvaput su nastupali i na jazz festivalima, a Marinko je sudjelovao i na Bassmasteru, međunarodnom natjecanju najboljih basista.

– Glazba je puna mogućnosti, samo treba biti uporan i potražiti svoj izričaj. Ne mislim pritom da to treba matematički odraditi, već pustiti da te vodi ono što dobro zvuči i kako se osjećaš. Kad bih trebao to nekako nazvati, vjerojatno bih koristio riječi poput “rock”, “jazz”, “fusion”, “avangarda” i “eksperimentiranje”. Jedan je od zadataka glazbenika, po mome mišljenju, da od kaosa napravimo red – ističe “profesionalni amater”, koji navodi i da mu je u sviranju basa pomoglo prethodno sviranje harmonike, za koju je završio osnovnu umjetničku školu.

– Harmonika je fenomenalan instrument, uz pomoć kojega jednom rukom možeš svirati pratnju, a drugom improvizirati, što je izvanredno utjecalo na mene. Kad sviraš harmoniku, zapravo si bend za sebe!

Ako si bend s osebujnim izričajem, a to je najveći problem alternative, ljudi koji te znaju zapravo se prebrzo mijenjaju. Sviraš na nekim lokacijama, netko te zamijeti, no nemaš veću afirmaciju na širem području – ekipa se promijeni, stara ekipa ode, i opet se moraš dokazivati od početka! Možda ne baš od nule, jer ipak znaju da sviraš tamo od dvije tisuće i neke, no nemaju pojma tko si i kakav si.

U takvim situacijama pomaže imati album, nešto opipljivo što možeš ponuditi ljudima. Mi smo svoj prvi i zasad jedini album “11” snimili 2011. godine, a na njemu je, kako se iz naslova može zaključiti, 11 pjesama koje su nastajale jako dugo – ističe glazbenik. Bend trenutačno uređuje prostor za probe, s kojima bi trebali krenuti za otprilike tri mjeseca kad se projekt završi. U međuvremenu, pozivamo vas da njihovu “Jedanaesticu” preslušate na YouTubeu.