Hrvatsko narodno kazalište Varaždin završilo je prvu fazu obnove Dvorane „Petar Veček“ kojom su obuhvaćene četiri prostorije.

Riječ je o prostorima u zgradi varaždinskog kazališta u kojima je do travnja 2021. djelovala gradska knjižnica i čitaonica. U svim prostorijama nekadašnje knjižnice obnovljeni su zidovi i podovi, zamijenjene su sve elektroinstalacije i postavljenje nove sa priključcima za scensku rasvjetu, a postavljena je i nova osnovna rasvjeta.

U glavnoj prostoriji i prostoriji do nje postavljeni su akustični paneli koji su riješili problem akustičnosti prostora. Uređena je ulazna prostorija i prostorija koja ja predviđena za potrebe rasvjetne i tonske kabine.

Ovu fazu radova financirali su Ministarstvo kulture i medija RH te Grad Varaždin.

Hrvatsko narodno kazalište Varaždin će također pristupiti nabavci najmodernije tonske i rasvjetne opreme te uređenju sanitarnog čvora, a sve će financirati iz vlastitih sredstava.

U drugoj fazi obnove predviđeno je uređenje popratnih prostorija koje će se koristi kao garderobe i prostorije za pripreme izvođača. U završnoj fazi planira se preuređenje sustava grijanja i stolarije, a vezano je za energetsku obnovu kompletne zgrade HNK Varaždin.

Dvoranom Petar Veček, nazvanoj po poznatom kazališnom redatelju koji je ostavio dubok trag u dramskoj umjetnosti Varaždina i cijele Hrvatske, Varaždin će dobiti još jedan višenamjenski prostor.

Dvorana će se moći koristiti za razne društvene događaje, manje koncerte, predavanja, književne večeri, pokuse za predstave HNK Varaždin te izvođenje manjih predstava.

Izložbom Otona Ivekovića, velikana historijskog slikarstva i istaknutog predstavnika hrvatske moderne, Muzej Međimurja Čakovec obilježava 70. obljetnicu svoga postojanja. Izložba se otvara u petak, 10. svibnja u 19 sati.

Iz iznimno velikog i značajnog slikarevog opusa, za ovu izložbu odabrana su vrlo specifična djela, tj. niz radova na temu događaja i likova iz povijesti velikaške obitelji Zrinski, koji svjedoče o Ivekovićevoj okupiranosti poviješću ove obitelji i njezinom tematiziranju u umjetničkim djelima od samih početaka slikarskoga djelovanja.

Upravo zbog toga je za vrijeme studija na bečkoj Likovnoj akademiji dobio nadimak „Zrinjimaler” – slikar Zrinskih!

Izložba prezentira niz inačica poznatog „Rastanka Zrinskog i Frankopana od Katarine Zrinske“, počevši od prve verzije slike nastale 1887. godine koju je Oton izradio kao dokaz svog talenta umjesto prijemnog ispita, kada je kao mladić s devetnaest godina odlučio krenuti na bečku Likovnu akademiju. Osim „Rastanka“, na izložbi su prisutne i kompozicije velikog formata „Nikola Šubić Zrinski u Sigetu“ i „Zrinski i Sokolović u Sigetu“, zatim „Ivan Gnade – posljednji Zrinski“, kao i akvareli starih hrvatskih gradova i utvrda koji su bili u posjedu Zrinskih, rađeni za Milenijsku izložbu 1898. u Budimpešti.

Autorica izložbe je dr. sc. Snježana Pintarić, renomirana povjesničarka umjetnosti i muzejska savjetnica, koja za ovu izložbu kaže:

„Ako bi slike trebale imati neki svoj autentični ambijent, prostor u kojem njihovo postojanje ima puno opravdanje, a umjetnički izraz najjači učinak, ako postoji neko okruženje u kojem ćemo osjećati jedinstvo umjetničke namjere i dojma kojeg umjetničko djelo ostavlja u oku promatrača, onda je to u ovom trenutku zasigurno prostor Staroga grada Zrinskih u Čakovcu. Predstavljanjem Otona Ivekovića u Muzeju Međimurja Čakovec završeno je na najljepši način jedno uzbudljivo putovanje od punih stotinu i trideset godina u kojem su, dvorac sa svoje strane, a umjetnik s druge, prošli kroz bure i oluje, doživljavali uspone i padove, bili zaboravljani i zanemarivani, da bi nakon desetljeća ponovno bili otkriveni i adekvatno valorizirani. Mogli bismo isto tako reći da su se slike Otona Ivekovića, iako nisu naslikane ovdje, vratile u Čakovec! Vratile su se u stvarni prostor kojeg je u svojoj imaginaciji Iveković stvorio davne 1887. kada je kao netom završeni đak Obrtne škole, pun prkosa i želje za učenjem slikarskog zanata, sa slikom pod rukom kao dokazom svojeg talenta, krenuo pješice u Beč, prijestolnicu Austro-Ugarskog Carstva da bi se upisao na tamošnju Likovnu akademiju i da bi postao hrvatskim historijskim slikarom.”