Molitvom za nerođene

Jučer je, 1. ožujka, ispred glavnog ulaza u varaždinsku Opću bolnicu Udruga za promicanje dostojanstva ljudskog života i obrane nerođenog djeteta Betlehem započela s molitvom za spas svakog nerođenog djeteta koje je u opasnosti od pobačaja.

Članovi Udruge će, kažu, ispred bolnice moliti 40 dana  – tijekom cijele korizme do Uskrsa.

Prvog dana se poslijepodne na molitvi okupilo desetak vjernika. Točno toliko Udruga Betlehem ima svojih članova u Varaždinu, ali na molitvu su pozvani svi, a Udruga je samo organizator.

 

– Molimo za sve ljude koji su se našli u vrtlogu pobačaja, osobito da žene koje su pobacile pronađu svoj mir. Također molimo da se to više ne događa – rekao nam je Vjeran Grabant, predsjednik varaždinskog ogranka Udruge.

Na pitanje da li se zalažu za zabranu pobačaja, kaže da su se došli boriti molitvom, a ne zakonima.

– Neki dan sam slušao statistiku prema kojoj je Varaždin prije tri godine, kad smo mi počeli s kampanjom, sa 450 pobačaja bio grad s najviše pobačaja u Hrvatskoj. U zadnje dvije godine se ta brojka smanjila na stotinjak, što je dobar znak – kaže Vjeran Grabant, predsjednik varaždinskog Betlehema. On ističe kako je u uskom krugu oko Betlehema samo u ovoj godini rođeno sedmero djece.
 

Vjeran Grabant ima jedno dijete, drugo je na putu. Članica Udruge Alenka ima petero djece i s 50 godina čeka prvo unuče.

– Nije bilo lako, ali kad se čovjek otvori životu, Bog će to blagosloviti, a uz njegovu pomoć sve ide – kaže.

Kad je trebala dobiti prvo dijete ona je kao inženjerka poljoprivrede bila bez posla, živjeli su sa suprugovim minimalcom u malom stanu. – Ali se nismo ustručavali imati djecu. Kako su dolazila djeca, poboljšavala nam se ekonomska situacija – ispričala je.
 

Tu je bio i Jozo, 61-ogodišnjak i otac jednog djeteta. Pitamo ga zašto je došao na skup. – Što vas još zanima? Da ste vjernica, razumjela bih što mi tu radimo – oštar je Jozo.

On želi, rekao je, da se smanji broj pobačaja, da se rađa više djece. Od malena sam naučio da je abortus ubojstvo, tako i danas mislim i neću se predomisliti. To je moj stav i protiv nikoga nemam ništa – zaključuje Jozo.
 

Ivanka je došla jer se bori za svoja uvjerenja i želi ih prenijeti mladima.

– I ja sam bila mlada i nisam razumjela. Mislila sam da svatko radi sa svojim tijelom što želi. Mišljenje sam drastično promijenila. Imala sam priliku vidjeti puno mladih žena koje su pobačajem uništile svoj život. To je žalost o kojoj nitko ne govori. Svi  samo pričaju da je to jednostavno, brzo gotovo i ne košta puno – govori Ivanka.

I spominje problem nataliteta u Hrvatskoj. – Situacija je strašna, a i ovima mladima se govori da je bolje vani. Valjda se tamo otvori neka pipa iz koje umjesto vode curi novac – zaključuje.
 

Dok njih desetak tiho moli pognutih glava, desetak metara dalje se smjestio Jura Ščapec sa svojim psom. Oni, kaže Jura, iznose svoje mišljenje o prosvjedu.

– Mislim da cesta nije mjesto za molitvu i da takvoj ideologiji nije mjesto ovdje nego u crkvi – kaže.

Student elektrotehnike kaže da se ovime demonizira ono što se ne bi trebalo demonizirati. On je, nastavlja, odlučio kontrirati malobrojnom skupu.

– Želio sam dati svoje mišljenje o tome – zaključio je i, vrlo hrabro za mladića, ostao cijelo poslijepodne zagovarati svoj stav na ulazu u krug varaždinske bolnice

Izvor: Foto: Ivan Agnezović