U Varaždinu je od 14. do 16. lipnja održan Ikar fest, prvi internacionalni konzervatorsko-restauratorski festival.

Riječ je o festivalu koji pomalo iskače iz okvira susreta na koje smo navikli, a govori o kulturnoj baštini, odnosno o podizanju svijesti o njezinom očuvanju, te prije svega o konzervatorsko-restauratorskoj struci koja je inače vrlo skrivena od očiju javnosti.

Organizator je Gradski muzej Varaždin, stručna voditeljica programa Daša Suhić Hižak, konzervatorica-restauratorica u GMV-u, a organizacijski odbor činili su ravnatelj GMV-a Miran Bojanić Morandini, viša kustosica Elizabeta Igrec, viša dokumentaristica Petra Marincel, konzervator-restaurator Petar Nevžala, muzejska pedagoginja Jelena Petković i muzejski tehničar Marko Stančin.

Festival se sastojao od stručnog dijela koji je uključivao izlaganja i prezentacije te programa za javnost.

– Htjela sam naš rad predstaviti široj publici, da se pobliže upozna s našom strukom. Inovativnost je u tome što smo spojili različite vrste umjetnosti kao što su film, glazba, moda, predstave, gluma, i slično, a cilj je bio na zabavni način prikazati ljudima našu struku. Stručni skupovi najčešće su koncipirani samo od predavanja, pa vam padne koncentracija i može biti monotono, stoga sam htjela modernizirati taj događaj i iz jedne druge perspektive prikazati o čemu se ovdje radi – rekla je idejna začetnica festivala i stručna voditeljica programa Daša Suhić Hižak, konzervatorica-restauratorica u GMV-u.

Zašto “Ikar fest”?

– Svi znamo priču iz grčke mitologije o Dedalu i Ikaru, gdje su negativni faktori vlaga i sunce. Povukla sam tako paralelu s kulturnom baštinom jer je kod kulturne baštine vrlo bitna mikro klima, dakle vlaga i temperatura. Ako je previše vlage ili previše sunca, kulturna baština nam propada. Ovo je bila dobra poveznica i tu sam crpila ideju – pojasnila je Suhić Hižak koja je uz organizacijski odbor osmislila zanimljiv trodnevni program na nekoliko muzejskih lokacija.

Naime, otvorenje festivala održano je u palači Herzer, gdje su se održavala predavanja, a samu svečanost otvorenja uveličao je akademski glumac Karlo Mrkša svojim performansom utjelovljenja lika Ikara. Nakon toga su uslijedila predavanja za struku, a popodne je za javnost bila otvorena izložba “Restauratorski izlog”.

Modna revija, izložbe, predstava…

– Bilo je jako interesantno svečano otvorenje za struku, Karlo Mrkša je izveo odličan performans. Na popodnevnoj izložbi “Restauratorski izlog” u palači Sermage su djeca, odrasli te svi znatiželjnici i ljubitelji umjetnosti na licu mjesta mogli vidjeti kako se restaurira neki predmet. Bilo je tu puno različite građe: skulpture, slike, tekstila… Zanimljiv je bio i drugi dan, kada su u istim izlozima sudjelovali studenti s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, s odjela za konzervaciju i restauraciju. Imali smo i mali atelje, gdje su ljudi sami mogli isprobati kako se to radi – ispričala je Suhić Hižak te dodala da su takvi programi bili pun pogodak jer su privukli veliki broj posjetitelja, među kojima i djece.

Na Trgu Miljenka Stančića u srijedu je održana i modna revija inspirirana kukcima, čija je autorica bila Melita Kukec uz svoj Kookabee design. Zašto kukci?

– Zato što oni napadaju kulturnu baštinu, imamo jako puno štetnika koji grickaju uglavnom drvo i kopaju kanale u kojima grade stanove za svoje ličinke, pa onda mi restauratori moramo posezati za različitim metodama njihova suzbijanja. Bio je to zabavni događaj koji na drugačiji način podiže svijest o zaštiti kulturne baštine od kukaca – rekla je voditeljica programa.

U četvrtak je još održana predstava za djecu “Muzejske spike” u kojoj igraju Igor Baksa i Mirna Ostrošić, nakon čega je u palači Sermage uslijedilo muzejsko kino uz film “Labyrinth” iz 80-ih godina, koji simbolizira donošenje pravih, odnosno mogućnost donošenja krivih odluka u restauraciji.

– Moramo se držati strogih etičkih načela struke. Ako odemo malo desno ili lijevo, vrlo lako možemo uništiti predmet – objasnila je naša sugovornica.

U večernjim satima u atriju Staroga grada nastupila je makedonska glazbenica Katinka Dimkaroska, ispričavši priču o tajnovitoj flauti, izradi njezine replike i otkrivši kako je zvučala glazba neandertalaca. Spomenuta flauta zapravo je kost spiljskog medvjeda, pronađena u spilji Divje babe u Sloveniji, a smatra se prvim puhačkim instrumentom Neandertalaca. Uz Katinku Dimkarosku su nastupili i udaraljkaši Glazbene škole u Varaždinu pod imenom Drum Attack.

Restauratori – kreativci

Zadnji dan, u petak ujutro, u palači Sermage je održana izložba “Restauracija vs. relaksacija” koja je pokazala da su restauratori u slobodno vrijeme ustvari veliki kreativci koji stvaraju razna umjetnička djela.

– Restauratori-konzervatori se u svojoj struci moraju držati strogih etičkih načela struke i ne mogu biti previše kreativni, stoga smo htjeli pokazati i onu drugu stranu budući da su svi završili umjetničke škole. Potrebno je visokoškolsko obrazovanje da postanete restaurator-konzervator, ono se stječe na likovnim akademijama ili sveučilištima, pa smo tako htjeli pokazati umjetnička djela koja restauratori stvaraju u svoje slobodno vrijeme. Bilo je tu pjevanja, slikarskih djela, kiparstva i brojnih drugih grana umjetnosti – navela je Suhić Hižak.

Zadnje događanje bilo je izlaganje “Interdisciplinarnost na djelu”, predavanje o restauraciji čembala koje su održali graditelj čembala Zlatko Pavlinić i Mihovil Depolo.

Što sve obuhvaća restauracija?

Kako navodi Daša Suhić Hižak, postoji više grana restauracije.

– Možete upisati studij restauracije slika, polikromirane skulpture, tekstila, keramike, kamena… Postoji više grana, ali sve su jednako zahtjevne jer svaki je predmet sam za sebe zahtjevan i individualan, kao pacijent – morate za svakoga zasebno postaviti dijagnozu. Proces restauracije potom može trajati od mjesec dana do tri godine, ovisi o težini oštećenja. Ako je manje oštećenje, može trajati mjesec dana, a ako radite na nekom oltaru, to može potrajati nekoliko godina – rekla je i dodala da je u Varaždinu restauratora vrlo malo.

– U našem Muzeju smo samo kolega Petar Nevžala, restaurator-konzervator tekstila, i ja, restauratorica-konzervatorica slika i polikromirane skulpture. Deficit je zapravo, ali isto tako, u muzejima se zapošljava malo konzervatora-restauratora jer je potrebno napraviti prikladan restauratorski odjel kako bi se mogli zapošljavati i stručni ljudi – govori Suhić Hižak i navodi da GMV ima građe “za tri života” koju treba restaurirati.

– Trudimo se da to bude najbolje što se može, ali budući da nas je malo, to ide sporo. Restauracija-konzervacija je struka koja je sama po sebi “spora”, tu ne možete raditi brzo i brzopleto upravo zbog tih etičkih načela kojih se morate pridržavati. Najzahtjevniji dio posla je da težite originalu, originalnim materijalima, da sve fotografirate te da se posloži i bilježi dokumentacija prije, tijekom i nakon zahvata. Isto tako je važno da su svi materijali s kojima radite reverzibilni, odnosno da ih možete ukloniti kako se ne bi narušio originalni predmet od kulturno-povijesnog značaja – istaknula je naša sugovornica.

Posjećenost iznad očekivanja

Na kraju, odaziv javnosti na Ikar fest bio je iznad svih očekivanja, navodi.

– Bila sam skeptična jer je to dosta inovativan koncept, mislili smo da će biti manja posjećenost, ali ovo me stvarno ugodno iznenadilo i jako sam sretna zbog uspješnosti festivala. Nadam se da će i druge godine biti prilike za to. Imali smo više od 50 stručnjaka koji su došli na ovaj skup, imali smo odlična predavanja i puno smo naučili – zaključila je varaždinska konzervatorica-restauratorica.