Varaždinski aerodrom je svoju 50. obljetnicu osnutka dočekao doslovno na rubu ponora. Naime, umjesto da funkcionira poput poslovne zračne luke, aerodromski objekti, stajanka i pista propadaju zjapeći prazni.

Još gore, aerodrom, koji je više od tjedan dana bio potpuno paraliziran zbog svega desetak centimetara napadalog snijega, zamalo je zbog rasprodaje zemljišta u stečajnoj masi tvrtke TD Varaždin Airport d.o.o. izgubio svaku perspektivu.

– Bez namjenski otkupljenih zemljišta u vlasništvu spomenute gradske tvrtke daljnji razvoj aerodroma je nemoguć. Stoga su Winair kao vjerovnik i Grad Varaždin kao vlasnik aerodroma, odnosno dužnik i jedan od vjerovnika, pokrenuli razgovor o izradi novoga stečajnog plana. Imamo zajednički cilj: da se imovina zadrži na okupu i pripremi objektivna studija daljnjeg razvoja aerodroma – ističe Mario Bucina, član Uprave varaždinskoga zračnog prijevoznika Winair.

Ugrožena perspektiva

Osim sprečavanja daljnjega nepotrebnog trošenja novca i gubljenja vremena, ovakav razvoj događaja definitivno ide na ruku bilo kojem zakupniku i operatoru aerodroma s pripadajućom infrastrukturom koja je u vlasništvu Grada.

– U slučaju da se gradske parcele plaćene milijunima kuna rasprodaju u bescjenje, vraćamo se na početak. Usporedimo li bilancu iz 2007. i 2012. godine, dobro se vidi kojim je tempom i za koliko milijuna kuna povećana vrijednost imovine gradske tvrtke Varaždin airport. Ona će biti još veća ako je Grad stavi u funkciju kako je zamišljeno – uvjeren je Bucina, koji je do lipnja 2012. godine bio prvi čovjek Airporta.

Osvrnuo se i na svoju smjenu, koja je od bivše gradske vlasti tumačena potrebom razrješavanja međusobnih odnosa Airporta i Winaira.

– Nama je pojašnjeno da je riječ o nezadovoljstvu vlasnika (Grada) radom Uprave društva Varaždin Airport, odnosno rezultatima poslovanja tijekom 2011. godine, koje je bilo negativno zbog fakturiranih kamata za pozajmice od strane Grada u iznosu od 400.000 kuna. Naime, na financijsko poslovanje se odrazio izostanak provođenja ugovorene dokapitalizacije društva, jer ulaganja nisu pretvorena u vlasničke udjele, a obračunavane su kamate – naglašava Bucina i napominje da je sa zrakoplovnog stajališta aerodrom u tom razdoblju poslovao odlično.

Štoviše, na njegovim je operativnim vanjskim površinama i u obnovljenom hangaru površine oko 600 metara četvornih kontinuirano bilo parkirano 16 aviona.

Opasan za mlažnjake

– Riječ je o zrakoplovima šest privatnih pilotskih škola i Prometnog fakulteta, te je aerodrom u lipnju 2012. imao 1260 letačkih operacija koje se odnose na polijetanje i slijetanje bilo kojeg zrakoplova. Uz to, na aerodromu su nesmetano svoju djelatnost obavljala čak tri avioservisa. Bez lažne skromnosti, uvjeren sam da od 2012. do 2018. godine takva aktivnost na varaždinskom aerodromu nije ostvarena – rekao je Bucina, koji smatra da je varaždinska zračna luka imala veću važnost u vrijeme osnutka nego danas!

Svoj stav obrazložio je činjenicom da su 60-tih godina prošlog stoljeća zrakoplovni propisi bili daleko liberalniji.

– Letačke operacije su se odvijale kontinuirano te je aerodrom korišten i tijekom Domovinskog rata, u što sam se osobno uvjerio sudjelujući u nekima od njih. Nažalost, uvođenje rigoroznih standarda koji se moraju poštovati za izvođenje zrakoplovnih operacija rezultiralo je time da varaždinski aerodrom trenutno ima status certificirane površine za slijetanje i polijetanje. Pojednostavljeno, na njega ne smije sletjeti nijedan iole „ozbiljniji“ avion. To je samo jedan od razloga zašto ga Winair ne koristi iako za to postoje potrebe našeg menadžmenta i klijenata iz sjeverozapadne Hrvatske. Naša tvrtka je od kolovoza 2008. godine registrirana kao zračni prijevoznik specijaliziran za business i charter letove te je danas vodeća u Hrvatskoj po standardima i ostvarenom broju sati leta. Winair godišnje obavi oko 1000 letova s putnicima diljem cijele Europe. Održali smo se u branši punih 10 godina i slovimo kao pozitivan primjer takvog poslovanja na području Europe, dijela Azije i Sjeverne Afrike i drugdje. Ponavljam, s varaždinskog aerodroma se ne smiju odvijati komercijalne operacije jer za to nije certificiran. Svaki operator koji tu namjerava sletjeti može se suočiti s velikim rizicima jer nisu zadovoljeni sigurnosni kriteriji niti je u svakom trenutku poznat status uzletišta – upozorava Bucina.

S obzirom na iznijete stavove, našeg sugovornika, koji je dio svoje profesionalne karijere proveo u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu, pitali smo kako će varaždinski aerodrom zadovoljiti maksimalne sigurnosne uvjete pilotima britanskog RAF-a.

Naime, njihovo sudjelovanje najavljeno je u programu ovogodišnjega međunarodnog aeromitinga CIAV, a zaboravlja se da aerodrom više nema ni „plinske topove“.

Obnova stajanke

– Riječ je o uređajima koje je u Varaždinu prvi instalirao Winair. Oni s aspekta sigurnosti zrakoplovima koje pokreću klipni ili mlazni motori osiguravaju minimalnu mogućnost sudara s pticama. Naime, ako dođe do kolizije, moguć je nastanak velike materijalne štete koja kod mlaznih aviona može okončati fatalno po posadu ili putnike aviona. Kada sam bio član Uprave Airporta na snazi je bio NOTAM (zrakoplovna obavijest) o tome da na varaždinskom aerodromu postoji velika mogućnost sudara s pticama (u zrakoplovnoj terminologiji poznatoga kao „bird strike“). Stoga je bilo razumljivo da smo postavljanjem pet plinskih topova sukladno sustavu za standardne operativne procedure osigurali zračni prostor i smanjili mogućnost sudara na minimum. U konačnici, iako se intenzivno letjelo, zabilježili smo svega dva slučaja sudara ptica i aviona – ističe Bucina.

Iako se problemi na aerodromu od sredine 2012. godine uporno guraju „pod tepih“, ima ih mnogo i na operativnim površinama, primjerice na stajanci za prihvat pet zrakoplova ispred hangara.

– To mi je poznato još iz vremena kada je Winair kao investitor pripremao certificiranje piste i operativnih površina (procjena njezine nosivosti prema PCN broju). Naime, kod izrade elaborata za TD Varaždin Airport točno je navedena nosivost piste za prijem i otpremu zrakoplova teških do 42 tone koje je zadovoljavala uzletno-sletna površina osnovne širine staze od 150 metara s obostrano razvijenim sigurnosnim površinama. Certificiranje je uspješno provedeno uz napomenu da stajanka ispred pristanišne zgrade i hangara ne može izdržati istu težinu zrakoplova. To znači da bi se moralo provesti utvrđivanje terena uz postavljanje asfaltnog sloja određene debljine. I za to postoje pripremljeni projekti koje je za Airport izradila zagrebačka tvrtka Aking d.o.o. – veli Bucina, kojeg raduje činjenica da je aktualna gradska vlast prepoznala potencijale aerodromskih zona i da se odustalo od brzoplete prodaje zemljišta putem dražbi.

Te poljoprivredne parcele mogu se prodati za milijun ili 1,5 milijuna kuna, čime bi vjerovnici namirili jedva 8 posto iznosa svojih tražbina.

Inače, Varaždin Airport ima u vlasništvu oko 300.000 metara četvornih okolnih površina pored piste za razvoj i izgradnju hangara, dodatnih sigurnosnih površina te površina za parking zrakoplova. Kada bi se one pojedinačno rasprodale u stečaju, aerodrom bi bio ograničen u razvoju.

– Grad i Winair kao većinski vjerovnici razgovore vode na način da se od preostalih vjerovnika i bivših zaposlenika Airporta u stečaju otkupe tražbine, odnosno isplate u cijelosti. A i to je, priznat ćete, rijedak slučaj u stečajnim postupcima – zaključio je Bucina.
O planovima razvoja aerodroma pitali smo i Grad Varaždin. No, do zaključenja broja nismo dobili odgovor na naš upit.

Vrijedna nematerijalna imovina

Trgovačko društvo Varaždin Airport bilo je operator aerodroma od 2008. godine te je do odlaska u stečaj 2015. ishodilo i u vlasništvu ima brojnu vrijednu nematerijalnu imovinu. Riječ je o certifikatu piste i benzinske postaje, projektnoj dokumentaciji, društvo je izradilo kartu prepreka, izračune uzdužnih i poprečnih nagiba, napravljen je i usuglašen plan zaštite i spašavanja te evakuacije.

U sve to uloženo je mnogo truda i znanja zaposlenika, pa tvrtka koja je trenutno u stečaju zapravo posjeduje svu relevantnu dokumentaciju potrebnu za upravljanje jednim aerodromom.

– Čitao sam članke u lokalnim medijima u kojima se najavljuje da će u varaždinski aerodrom ulagati Kinezi. Zaista bih volio da investitori javno prezentiraju projekt, kao što je to učinio Airport sa svojim „Razvojnim planom aerodroma Varaždin“. U potonjem je svaka od tri etape razrađena od strane vrhunskih stručnjaka s područja aerodromske infrastrukture, a nositelj izrade elaborata bio je Fakultet prometnih znanosti (Zavod za zračni promet) na čelu s prof. dr. sc. Stanislavom Pavlinom – ukazuje Bucina.

Štoviše, spomenuti plan je usuglašavan istovremeno s prostornim planovima uređenja Grada Varaždina i Županije, kako bi se aerodromu omogućio nesmetan rad na površinama oslobođenima od prepreka.

Stečajna upraviteljica loše upravljala imovinom

– Bivša gradska vlast je svojim iracionalnim postupcima prema Winairu, kao investitoru, isprovocirala stečajni postupak TD Varaždin Airport. Naime, nakon što su Grad i Winair uložili znatna sredstva u razvoj aerodroma, investiciju u povećanu sigurnost – koja obuhvaća i osiguravanje sigurnosnih površina – bespovratnim poticajnim sredstvima je poduprla i hrvatska Vlada. Ali, kad je trebalo ulaganja Winaira pretvoriti u temeljni kapital društva, kao što je to učinio sa svojim ulaganjem, Grad je to odbio učiniti. I to unatoč tome što mu je to bila obaveza po Ugovoru o ulaganju iz 2008. godine. Štoviše grad nije htio niti obeštetiti Winair za vrijednost uloženog. Treba znati da prije ulaganja Winaira, gradska tvrtka Varaždin Airport nije imala gotovo nikakvu drugu imovinu osim aerodroma u dugoročnom najmu. Vlasnik aerodroma uvijek je bio Grad Varaždin i žalosti me da sam kod preuzimanja pokretne imovine u siječnju 2016. godine ugledao u kakvom je lošem stanju bila aerodromska infrastruktura. I to samo tri godine nakon mog odlaska s mjesta direktora Airporta. Posjedujem kompletnu fotodokumentaciju iz lipnja 2012. godine i rado ću je pokazati svima zainteresiranima za usporedbu s današnjim stanjem prostora u pristanišnoj zgradi, hangara, piste, pa i ograde. Naime, ograda je još uvijek u vlasništvu Airporta, a trenutni zakupnik aerodroma je koristi bez naknade i ne trudi se da ju košnjom samoniklog bilja zaštiti od propadanja – ističe Bucina.

Ovakav odnos prema tuđoj imovini i nezadovoljstvo vjerovnika utvrđenim stanjem stečajne imovine dužnika bili su neki od razloga za smjenu bivše stečajne upraviteljice Lidije Belamarić.

– Neke stvari nisu bile realno prikazane i izbačene su iz bilance bez objašnjenja. Smatramo da je imovina stečajnog dužnika (Airporta) veća nego što je iskazana u bilancama, te će s novim stečajnim upraviteljem Goranom Jujnovićem Lučićem doći do utvrđivanja stvarnog stanja – najavljuje Bucina.

U nastavku stečajnog postupka dosta posla imat će i revizori, koji moraju utvrditi točne iznose obveza i vrijednost imovine.

– Usuglasili smo se s Gradom da se imenuje neovisni revizor koji će većinom glasova biti odabran na skupštini vjerovnika. Naime, nakon revizije bilance i sve imovine Varaždin Airporta, u koju je uloženo 15 milijuna kuna, a obaveze su na nivou polovice tog iznosa, izradit će se stečajni plan – pojasnio je Bucina.