Varaždinski kipar Nikola Vudrag izlaže na prvom Malteškom bijenalu suvremene umjetnosti
Varaždinski kipar Nikola Vudrag izlaže na prvom Malteškom bijenalu suvremene umjetnosti, koji se održava od 13. ožujka do 31. svibnja...
Na Velikoj sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu sinoć je održana svečana promocija monografije “150 godina kazališta u Varaždinu“, koju je s nekoliko suradnika uredila Vesna Kosec-Torjanac.
Riječ je bogato ilustriranoj knjizi koja na gotovo 300 stranica opisuje iznimno bogatu povijest zgrade koja je ujedno prvi kazališni projekt znamenitog austrijskog arhitekta Hermanna Helmera.
U svojem uvodnom obraćanju prisutnima, intendantica Senka Bulić zahvalila je svima koji su uložili vrijeme i napor te pomogli u stvaranju ove monografije koja podsjeća da je varaždinskom građanstvu na početku sedamdesetih godina 19. stoljeća, kad se njegovim zauzimanjem počelo raditi na podizanju zgrade u kojoj će se stanovnici i posjetitelji Varaždina okupljati ne samo na kazališnim predstavama, nego i na balovima, koncertima, skupovima i zabavama, bilo itekako stalo do toga da se ona što prije i što bolje sagradi.
Štoviše, Varaždincima je bilo stalo i do toga gdje će se nalaziti i koliko će reprezentativna biti. Recenzent, akademik Boris Senker naglašava kako će čitatelji iz monografije doznati koliko su građani bili pripravni novaca uložiti u zdanje, što su od zgrade očekivali i kakvom su je svečanošću otvorili, odnosno sami sebi darovali, te s kolikom su je pomnjom u sljedećih 150 godina održavali i obnavljali.
– Međutim, da ne idealiziramo prošlost, nerijetko i zanemarivali, i doživljavali kao financijski teret i najvećega krivca za manjkove u gradskoj blagajni – pokazuju i uvodni članci ove monografije, povezani u poglavlje „Zgrada varaždinskog kazališta“, a napisali su ih Ljerka Šimunić, Miroslav Klemm, Nenad Fabijanić, Ernest Fišer i, ponajviše, Vesna Kosec-Torjanac, ujedno i urednica monografije – napominje spomenuti teatrolog u recenziji.
Kakva je bila atmosfera u kazališnoj zgradi staroj stoljeće i pol, pogledajte u galeriji fotografija:
Izložbom Otona Ivekovića, velikana historijskog slikarstva i istaknutog predstavnika hrvatske moderne, Muzej Međimurja Čakovec obilježava 70. obljetnicu svoga postojanja. Izložba se otvara u petak, 10. svibnja u 19 sati.
Iz iznimno velikog i značajnog slikarevog opusa, za ovu izložbu odabrana su vrlo specifična djela, tj. niz radova na temu događaja i likova iz povijesti velikaške obitelji Zrinski, koji svjedoče o Ivekovićevoj okupiranosti poviješću ove obitelji i njezinom tematiziranju u umjetničkim djelima od samih početaka slikarskoga djelovanja.
Upravo zbog toga je za vrijeme studija na bečkoj Likovnoj akademiji dobio nadimak „Zrinjimaler” – slikar Zrinskih!
Izložba prezentira niz inačica poznatog „Rastanka Zrinskog i Frankopana od Katarine Zrinske“, počevši od prve verzije slike nastale 1887. godine koju je Oton izradio kao dokaz svog talenta umjesto prijemnog ispita, kada je kao mladić s devetnaest godina odlučio krenuti na bečku Likovnu akademiju. Osim „Rastanka“, na izložbi su prisutne i kompozicije velikog formata „Nikola Šubić Zrinski u Sigetu“ i „Zrinski i Sokolović u Sigetu“, zatim „Ivan Gnade – posljednji Zrinski“, kao i akvareli starih hrvatskih gradova i utvrda koji su bili u posjedu Zrinskih, rađeni za Milenijsku izložbu 1898. u Budimpešti.
Autorica izložbe je dr. sc. Snježana Pintarić, renomirana povjesničarka umjetnosti i muzejska savjetnica, koja za ovu izložbu kaže:
„Ako bi slike trebale imati neki svoj autentični ambijent, prostor u kojem njihovo postojanje ima puno opravdanje, a umjetnički izraz najjači učinak, ako postoji neko okruženje u kojem ćemo osjećati jedinstvo umjetničke namjere i dojma kojeg umjetničko djelo ostavlja u oku promatrača, onda je to u ovom trenutku zasigurno prostor Staroga grada Zrinskih u Čakovcu. Predstavljanjem Otona Ivekovića u Muzeju Međimurja Čakovec završeno je na najljepši način jedno uzbudljivo putovanje od punih stotinu i trideset godina u kojem su, dvorac sa svoje strane, a umjetnik s druge, prošli kroz bure i oluje, doživljavali uspone i padove, bili zaboravljani i zanemarivani, da bi nakon desetljeća ponovno bili otkriveni i adekvatno valorizirani. Mogli bismo isto tako reći da su se slike Otona Ivekovića, iako nisu naslikane ovdje, vratile u Čakovec! Vratile su se u stvarni prostor kojeg je u svojoj imaginaciji Iveković stvorio davne 1887. kada je kao netom završeni đak Obrtne škole, pun prkosa i želje za učenjem slikarskog zanata, sa slikom pod rukom kao dokazom svojeg talenta, krenuo pješice u Beč, prijestolnicu Austro-Ugarskog Carstva da bi se upisao na tamošnju Likovnu akademiju i da bi postao hrvatskim historijskim slikarom.”
U prekrasnom mjesecu svibnju očekuje nas u Čakovcu 51. Majski muzički memorijal „Josip Štolcer Slavenski“.
Prvi dan ove manifestacije, u srijedu 8. svibnja u 13 sati u zgradi Scheier, održat će se koncert studenata Muzičke akademije u Zagrebu, točnije, gudačkog kvarteta imena Visio quartet u sastavu Lea Tvrtković, violina, Vid Krešimir Pavčnik, violina, Vid Ilčić i Lovre Tunuković, violončelo.
Drugi dan, 9. svibnja, u 19 sati slijedi otvorenje izložbe radova učenica i učenika Odjela za likovnu umjetnost i dizajn i smjera Web dizajner Graditeljske škole Čakovec pod nazivom „Tragovima Slavenskog“.
Nakon izložbe program se nastavlja u dvorani Zrinski zgrade Scheier, svečanom dodjelom Nagrade grada Čakovca i koncertom u čast nagrađenoj skladateljici i dakako, Josipu Štolceru Slavenskom.
Ovogodišnja laureatkinja Mirela Ivičević, onima koji iz godine u godinu prate Majski, poznata je kao skladateljica koja nije prvi put dobitnica Nagrade Grada Čakovca. Iako nagrađenu skladbu zbog tehničkih uvjeta nećemo čuti na Večeri laureata, solistica Lucija Stilinović i Ansambl Synchronos izvest će dva izabrana djela iz njenog opusa, dok će nam uživanje u nastavku koncerta i djelima Slavenskog omogućiti Kvartet Sebastian uz sopranisticu Katarinu Toplek Horvat.
Ulaz na programe je slobodan.