Ivica Labaš najbolji je hrvatski vatrogasac prema odabiru Hrvatske turističke zajednice i Hrvatske gospodarske komore.

Zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Varaždin nagradu je primio na Danima turizma u Hvaru.

Prošlo je dvadesetak dana od tituliranja najboljim i zapovjednik Labaš vratio se rutini.
Najbolji hrvatski vatrogasac priznanje je objesio u svom uredu u Vatrogasnom domu, kog po veličini, svrsishodnosti i uvjetima rada nadmašuje doslovno svaki dom u Varaždinskoj županiji. Profesionalni vatrogasci su u situaciji da zavide lokalnim DVD-ima na uvjetima rada.
Smješteni u centru grada, na premalo kvadrata i zbijeni među susjedima na prometnom križanju ulica, od kojih je jedna jednosmjerna, vatrogasci nemaju uvjete za vježbu, a odlasci na hitne intervencije uključuju opasan slalom po prenapučenim gradskim ulicama, pri čemu se uzdaju u sreću da neće naletjeti na prometni čep.

Ova je situacija tek jedan od velikih problema s kojima se već 19 godina nosi zapovjednik Ivica Labaš. Otkad je postao prvi vatrogasac u gradu, malo se toga promijenilo u uvjetima rada varaždinskih vatrogasaca, što ga kao profesionalca najviše muči.

(Pre)iskrenost

Ivica Labaš je cijeli radni vijek, više od 32 godine, proveo u vatrogastvu. Počeo je nakon srednje škole i odsluženoga vojnog roka 1986. godine i prošao sve razine u Postrojbi. Uz mjesto zapovjednika, najdulje je bio vozač, a s tog je mjesta i postao zapovjednik. Ovakve nedosljednosti dosljedne su u karijeri Ivice Labaša. Stalno se uspinjao pa padao na stubama vatrogasne hijerarhije. U jednom je trenutku bio zapovjednik smjene, da bi preko noći opet postao vozač. Ivica Labaš ne šuti i ističe probleme, pa ga je iskrenost stajala preskakanja u napredovanju.

– „Pohitavali“ su se sa mnom, ali se nikad nisam bunio. Volio sam biti vatrogasac – kaže.
Kad je preuzeo Postrojbu nije imao visoku školu, koja je baš te godine postala neophodna kvalifikacija za radno mjesto zapovjednika, pa je preuzeo obvezu u četiri godine dobiti diplomu.

– I dobio sam je. Od tada do danas sam završio diplomski studij za inženjera sigurnosti, smjer zaštita od požara, a kasnije i postdiplomski studij za inženjera prometa – govori zapovjednik.

Od prvog indeksa do danas završio je i desetak osposobljavanja te na desetke seminara i dobio niz nagrada struke. Posjeduje vozačke dozvole svih kategorija, licencirani je aerodromski vatrogasac, voditelj brodice, vatrogasac-ronilac…
Primjer svog zapovjednika slijedili su i njegovi vatrogasci, dotad redom srednjoškolci, pa je Javna vatrogasna postrojba Varaždin danas jedna od najobrazovanijih u državi.

– Iako Zakon to ne nalaže, od 54 operativca osposobljenih za sve zamislive intervencije njih 19 su inženjeri, a dvojica se školuju za inženjera.

Svi oni godišnje izađu na oko 150 intervencija zbog požara, ali i na cijeli niz drugih intervencija, ukupno njih petstotinjak.

– Najteže je kad stradaju djeca, kad ih morate vaditi iz uništenih vozila u prometnim nesrećama ili utopljene iz vode. To ne može ne obilježiti vas. Ipak, svi moji kolege će, kao i ja, reći da kad jednom uđu u te vode, u njima plivaju do kraja života.
Satisfakcija da ste nekomu pomogli, često spasili i život, jača je od svakoga teškog iskustva, koje je neizbježni dio našeg posla i negdje nas „štrajfne“. Vatrogasac se nikad ne postaje jer se treba nešto raditi u životu – govori zapovjednik.

A da su varaždinski vatrogasci zaista uvijek spremni pomoći, govori i intervencija vraćanja kući odbjegle papige tigrice na Starom gradu. Dječak, vlasnik kućnog ljubimca, bio im je neizmjerno zahvalan. Starija im je gospođa pak, nakon što su joj spasili macu, u četiri ujutro donijela „protvan“ vrućih štrukli.

On se neće ustručavati govoriti o problemima, ma koliko ga to stajalo, jednako sada kao i u mlađim danima, kad su ga zbog iskrenosti rušili ili preskakali u imenovanjima.

Stare kante

U tijeku je njegov peti mandat, a nikad nije bio član političke stranke, niti ima ambicija u politici, ali politika se bavi njime. Zapovjednika na temelju pristiglih molbi predlaže Upravno vijeće, a imenuje gradonačelnik. Poznato je koliko imenovanja iz gradonačelnikovog ureda (neovisno tko u njemu sjedi) završi zbog političkih, a ne profesionalnih referenci.
Ivicu Labaša su imenovali gradonačelnici Hrvoje Vojvoda, Zlatko Horvat, Ivan Čehok, dva puta Goran Habuš i ponovno Čehok.

Nikad nije skrivao probleme, pa to ne radi ni danas.

Dok gradonačelnik zbog jednog ili dva nova vatrogasna vozila govori o zavidnom pomlađivanju vatrogasnoga voznog parka, Ivica Labaš se neće složiti da je situacija dobra. Štoviše, kaže da se ništa nije promijenilo od zadnjeg razgovora za Regionalni tjednik, kad je vozni park Javne postrojbe opisao kao opasno star, Regionalni to napisao, a gradonačelnik u svojim izjavama demantirao novinare.

– Ništa se nije promijenilo. Prva linija obrane je OK, ali druga… Cijeli vozni park treba biti na nivou prve linije, na čemu ću i dalje inzistirati i na to apelirati. Ne možemo kao najsigurnije vozilo imati ljestvu staru 39 godina. Inzistiramo da se kupi nova i nećemo stati dok netko ne shvati da ne možemo imati povjerenje u ljestvu koja ulazi u peto starosno desetljeće. Biste li se osjećali bolje i sigurnije da na intervenciju stignemo suvremenim vozilom ili starom kantom? – retorički nas pita.

Bez EU novaca

Uz stari vozni park, najveći je problem lokacija i stanje Vatrogasnog doma, ali od dva desetljeća najavljivane izgradnje novog, uz varaždinsku zaobilaznicu, još uvijek nema ništa.

– O tome se govori od 2003. godine, kad je i napravljeno idejno rješenje. Kad-tad netko mora shvatiti važnost toga da vatrogasci sigurno i brzo stignu na intervenciju, a ne da to ovisi i od benignih, ali za brzinu presudnih faktora poput prometne gužve. Također, ovdje ne možemo ni vježbati. Kako da tu zapalimo hrpu guma, primjerice? Imamo sreću pa su naši dečki samo zahvaljujući osobnim naporima odlično uvježbani. Preseljenje je neizbježno i čekam da to netko napokon shvati.

Ivicu Labaša nagradila je turistička branša, a turisti se često nađu u „njegovu dvorištu“.

– Uz naš Dom je i Muzej hrvatskog vatrogastva, u koji često dolaze strani turisti i nađu se pred valjda najgorim vatrogasnim domom u Županiji – bezrezervno tvrdi Ivica Labaš.
Nije mu jasno zašto Grad ili Županija, koji imaju mogućnost prijave na europske fondove, a u njima ima novaca za takve namjene, ništa ne rade po tom pitanju. – Nisam ja stručnjak za pisanje projekata, niti je to moj posao. Na njima je da se dogovore tko će. Ja kao Labaš ne mogu kucati na vrata ministarstava ni bilo što tražiti. Mi ni iz jednog fonda dosad nismo dobili ni lipu – objavljuje poraznu činjenicu najbolji hrvatski vatrogasac.