Mirna Roginek desetogodišnja je odlična učenica 3. b razreda IV. osnovne škole Varaždin. Voli učiti, plivati, plesati, družiti se i igrati… zapravo, voli sve što vole djeca njezine dobi, ali ona uz sebe ima jednoga životnog suputnika – zahtjevnog prijatelja pod omraženim imenom Downov sindrom.

S tim prijateljem pred malenu su djevojčicu od rođenja postavljene neke granice koje Mirna, zajedno sa svojom samohranom majkom, sestrama i zaraznim osmijehom na licu, neumorno ruši.

Prelaženje granica

Jedan od izazova bio je upis u osnovnu školu. Mirnina majka pohvalila je učiteljicu, koja se s Downovim sindromom susrela tek kad je upoznala djevojčicu.

– Kada smo došli u prvi razred, rekla mi je da ne zna ništa o Downu. Ja sam rekla da ni ja prije nisam znala i da još uvijek ne znam gotovo ništa o Downovom sindromu u školi te da ćemo skupa učiti: ja učiteljicu, ona mene… Mirna nas. Uspjeli smo se snaći, zapravo, ona je srušila sve granice koje sam bila postavila. S druge strane, učiteljica je jako dobra i puno se trudi – rekla je majka te dodala da Mirna radi po prilagođenom programu uz pomoć svoje asistentice.

Objasnila je da postoje lakši i teži periodi, da puno treba raditi i gotovo uvijek biti uz nju, pa i onda kada, primjerice, piše zadaću. Sve predmete prati s drugom djecom, jedino joj matematika ide teže, pa tu malo zaostaje. No, sve drugo uz jako puno volje obradi jednako kao i svi.

Svojom nevjerojatno pozitivnom energijom, vedrinom, druželjubivošću i voljom za učenjem Mirna širi radost i brzo osvoji svačije srce

Otvorena sredina

– Dobro je to što smo naletjele na otvorenu sredinu. Djeca su je prihvatila, roditelji su je prihvatili, zovu je na rođendane… Asistentica joj pomaže maksimalno. Dobro je da je s vršnjacima jer je to za nju stimulirajuća sredina. Onda se trudi još više, hoće raditi kao i oni. Svi govorimo: „Idemo do petog razreda, pa ćemo vidjeti kako bude dalje“, ali ja se potajno nadam da ćemo ići do osmog razreda, pa ćemo onda vidjeti kako dalje – ispričala je majka.

Djevojčica je od ranog jutra vrlo aktivna, naučila se rolati, želi naučiti voziti bicikl, voli čitati, a plivanje joj odlično ide, pa će uskoro krenuti i na natjecanja. Kažu da kada vježbaju neke riječi, ponovi ih 10, 15 ili 20 puta. Ako i ne ide, ne odustaje dok ih ne izgovori, i onda nastupa velika sreća koja im daje snage da i dalje budu uporni.

Mirna je „djevojčica suncokret“ koja svojom nevjerojatno pozitivnom energijom, vedrinom, druželjubivošću i voljom za učenjem širi radost i brzo osvoji svačije srce. U vrtić je krenula s tri i pol godine, kada su se doselile u Varaždin, i to u tada novootvoreni vrtić na drugom kraju grada od njihova mjesta prebivanja jer su ostali vrtići bili popunjeni. Tamo je svakog dana istim putom išla s mamom pješice.

– Išle smo uvijek po istoj ruti i nije bilo čovjeka po putu koji je nije znao. Ako nas nekoliko dana nije bilo, onda su pitali za nju – rekla je.

„Ona je moja učiteljica. Promijenila mi je pogled na život i naučila me voljeti i poštovati sebe.“ Mirnina majka

Već dugo Sunce sja, ali…

Mirna je treće dijete. Njezina sestra, koja sada ima 16 godina, imala je problema sa srcem te je s pet mjeseci imala tešku operaciju. Za Mirnu majka nije znala da ima Downov sindrom dok se nije rodila i to je, naravno, bilo potresno i teško prihvatljivo saznanje zbog kojeg mjesecima nije spavala. U svemu im je od velike pomoći bila treća, odnosno najstarija kći, koja sada živi s mužem i ima malo dijete.

– Često, kada me pitaju, kažem: „Tada mi se nadvio crni oblak nad glavom, a onda ga je Mirna samo rastjerala“. I nema ga, već dugo Sunce sja – rekla je majka i dodala da su Mirninog suputnika Downa prihvatili kao prijatelja koji ih u životu uči novim stvarima.

– Ona je moja mala učiteljica. Promijenila mi je život 100 posto, promijenila mi je pogled na svijet. Stvari koje su me nekad živcirale i brinule sada gledam drugačije. Ona me naučila voljeti i poštovati sebe. Taj naš prijatelj Down i mi idemo dalje – zaključila je.

Neizvjesna sudbina

Ipak, uza sve prelaženje granica, ova je obitelj naišla na jednu prepreku na koju djevojčica i njezina majka ne mogu dovoljno utjecati, a to je neizvjesno stambeno pitanje. Naime, obitelj živi u podstanarstvu, a stanodavac im je svojom susretljivošću omogućio da ondje prebivaju po prihvatljivoj cijeni najma. Nedavno ih je snašla vrlo nezahvalna situacija – uskoro se moraju iseliti zbog njegovih obiteljskih razloga. Mirnina majka sa svojim primanjima financijski ne može podnijeti iznajmljivanje drugog stana, stoga je bila primorana predati zahtjev za gradski stan u kojem bi živjela s Mirnom i još jednom maloljetnom kćeri. Uz sva objašnjenja i višestruke pokušaje, nikako ne može doći na red za gradski stan.

Preostaje se nadati da će netko iz Gradskih stanova pročitati ovaj tekst, upoznati Mirnu, pa njoj i obitelji omogućiti ono što svatko zaslužuje – sretno djetinjstvo i siguran dom.