Tlo je živo.

Na koji god da se način promatra, tlo je živi organizam. Osim što je stanište biljkama, stanište je milijardama bakterija, gljivica, životinja… U jednoj žličici zemlje ima više živih organizama negoli ima ljudi na planeti. Ispod tla postoji splet mreža koju grade životinje, korijenje i gljive, a ta mreža pohranjuje vodu i hranjiva. Mreža gljiva toliko je učinkovita da može izvršiti izmjenu tvari između drveća udaljenog i do 100 metara.

Pun života

Za svakog vrtlara najbitniji je gornji sloj tla od 10-30 cm – humus. To je sloj koji je prepun života, sloj u kojem se stalno nešto razgrađuje i nastaje nešto novo. S kemijskog i fizikalnog stajališta humus je jednostavno tvar, međutim humus je iznimno kompleksna tvorevina organskih spojeva, tako da humus nije posvuda identična tvar. Humus rade i grade životinje koje žive u tlu: one se hrane ostacima, a njihov je izmet hranjivo koje tvori humus. Tako su kišne gujavice jedne od najboljih radnika u vrtu: stvaraju humus i prozračuju tlo. Najbolju “tvornicu” humusa možete naći u listopadnim i mještovitim šumama, gdje priroda iz ostataka lišća, niskog raslinja, uvelih biljaka i suhih grana proizvodi najbolji humus. Šume se ne gnoje, ni ne oru, a u njima je tlo najplodnije.

Stoga se u biovrtlarstvu zagovara neoranje i neštihanje tla. Evo nekoliko razloga za to:

• sloj humusa debeo je 10-30 cm, a oranjem se preokreće zemlja na dubini od 30-50 cm, što razorno djeluje na sloj humusa
• ruši se dom milijunima živih bića
• u gornjem sloju tla prebivaju aerobne (zračne) bakterije, u donjem sloju anearobne – dok se tlo prevrne, to poremeti biokemijski sastav tla – aerobne bakterije zaore u zemlju, a aneaorobne završe gore
• ogoljeno tlo je izloženo eroziji. Golu zemlju ljeti isušuje sunce i gornji sloj (humus) odnosi vjetar, a kiše ju nabijaju i ispiru. Svijet gubi u prosjeku 1 posto plodnoga zemljišta godišnje zbog intenzivne obrade tla
• prekida se mreža gljiva i korijenja u tlu. To umanjuje sposobnost tla da akumulira vodu te vrši razmjenu tvari i hranjiva.

Priroda radi za vas!

Zagovornici oranja kao argument iznose da se zemlja mora ostaviti zimi u velikim komadima da dobro promrzne i bude na proljeće dobre mrvičaste strukture. Ta teorija “drži vodu” do prve poštene kiše koja opet (čak još više) nabije nezaštićenu zemlju. Čak i u suvremenim agrotehničkim mjerama oranje se više ne preporuča. Milijunima godina prije nego je izumljen plug, gujavice su uspješno preoravale i prozračivale zemlju…

Iz vlastitog iskustva mogu reći da oranje doista nije potrebno, niti sam ikad u životu štihala, a zemlja je na pomalčiranim gredicama daleko više rahla. I to je jedan od primjera kako veliki dio posla koji inače rade ljudi s puno napora i strojeva – priroda može odraditi sama za vas!

Silvija Kolar-Fodor, predsjednica Udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”

www.biovrt.com