Povežite se s nama

U fokusu

Umjesto igrališta, imamo gradilište s opasnim kranom, fasadu koja bubri i vodu u garažama

Objavljeno:

- dana

STANARI POS ZGRADE U KOBLENZOVOJ 2:

– Umjesto dječjeg igrališta, mi stanari POS naselja u Ulici grada Koblenza i naša djeca ovdje imamo dizalicu s kranom koji se vrti, ovisno o tome kakve su vremenske prilike – istaknuli su predstavnik stanara POS zgrade u Ulici grada Koblenza 2 Marko Kolarić i njegov zamjenik Igor Vovk.

Nezaštićeno gradilište i kran koji se vrti opasnost su za djecu, ali i sve druge prolaznike.

Međutim, to je samo jedan od razloga zbog kojih su ogorčeni stanari u petak ispred svoje zgrade održali konferenciju za novinare.

Damir Habijan, također stanar POS zgrade, s Markom Kolarićem, predstavnikom stanara, i Igorom Vovkom, njegovim zamjenikom

Riječ je o POS zgradi s čijom se izgradnjom kasnilo dvije godine, a kad su u studenom 2013. stanari napokon preuzeli stanove, već su prvih dana uočili nedostatke.

– Fasada prokišnjava, pa voda kroz zidove prodire u stanove. Klupčice s vanjske, ali i unutarnje strane također su porozne i propusne, propusna je i stolarija, zrak prodire kroz prozore i vrata. U hodnicima pucaju zidovi, no došlo je i do pucanja betonskog zida i prodiranja vode u prostorije spremišta. Voda curi i u garaže – nabrojili su Kolarić i Vovk.

Poseban problem je fasada, koja kontinuirano puca ili bubri, čak i nakon adaptacije.
 


Konferencija za novinare održana ispred zgrade u Koblenzovoj 2

– Glavni uzrok svih problema jest što je fasada navučena na stiropor koji je više od godinu dana bio izložen kiši, vjetru, snijegu, vlazi,… Iako je bilo rečeno da će stiropor biti zamijenjen, to se nije dogodilo, a posljedica toga su stalni problemi s fasadom – rekli su stanari i pokazali nalaz sudskog vještaka, koji je sve to potvrdio.

Zadnja adaptacija dijela fasade s bočne strane zgrade počela je, navode, još u svibnju ove godine, ali nije dovršena. – I dok ti radovi nikako da počnu, na prednjem dijelu fasade, koji je ranije bio adaptiran, mi ponovno primjećujemo pucanje, curenje, bubrenje – pokazivali su Kolarić i Vovk.
 

Voda prodire u garaže

Jedino što traže jest da predstavnici Grada Varaždina, Javne ustanove Gradski stanovi i izvođača radova Zagorje-Tehnobetona i Coninga napokon održe zajednički sastanak sa stanarima.

– Tražimo da svi zajedno sjednemo za stol i dogovorimo da se zgrada napokon sanira kako treba. Zadnje tri godine prema nama se svi nekorektno odnose i marginaliziraju probleme iako su nedostaci na zgradi uzrokovani isključivo lošom kvalitetom izvedenih radova, lošom kvalitetom materijala i nemarnošću Gradskih stanova – navode stanari iz Koblenzove 2.
 

Fasada je, kažu stanari, navučena na stiropor po kojem je više od godinu dana “šibala” kiša, snijeg, sunce, vjetar

Kažu da oni drugi stan kupiti ne mogu. – Otplaćujemo po 3.000 kuna mjesečno, jer smo uzeli dugoročne kredite kako bi riješili svoje stambeno pitanje. Jedino što želimo jest da se nedostaci nakon pune tri godine cjelovito riješe – istaknuli su.

Kažu da nikome nije u interesu sudski spor te da zato pozivaju sve strane na zajednički dogovor.

Inače, na konferenciji za novinare bio je Damir Habijan, predsjednik varaždinskog HDZ-a, koji je također stanar zgrade u Koblenzovoj 2.     

Izvor:
Foto: vms / stanari

U fokusu

FOTO Pijavica protutnjala Ludbregom, štete su ogromne: Trajalo je dvije minute, ali to je bilo strašno

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Strašno nevrijeme poharalo je u popodnevnim satima ludbreški kraj. Najviše je stradalo ludbreško prigradsko naselje Sigetec. Prema riječima mještana koje smo zatekli na ulici, naseljem je protutnjala pijavica.

– To nikad nisam vidjela. To vam je bila pijavica. Porušilo je krovove kuća u susjedstvu. Nije dugo trajalo, ali je bilo strašno – rekla nam je jedna mještanka.

Vatrogasci i dalje saniraju štetu, a u vrijeme kad smo bili tamo ljudi i dalje nisu imali struje.

– Trajalo je možda dvije minute, ali se čula strašna buka. Čupalo je drveće iz korijena, rušilo ograde – rekao nam je mještani Sigeca koji je također svjedočio nevremenu.

Nastavite čitati

U fokusu

Baka iz Varaždina (80) u “paklu“ BON-BONA i HT-a: “Već mjesec dana čekam signal za mobitel i pretplatu“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Ilustracija

“Imam 80 godina, bolesna sam i živim sama nakon nedavne smrti supruga i sina. Godinama smo bili u Hrvatskom Telekomu u Varaždinu sa sjedištem v trgovačkom centru Lumini jako zadovoljni sa uslugom gdje sam ostala i nakon smrti nedavno preminulog supruga.“

Ovim riječima počinje potresno svjedočanstvo starije Varaždinke koja upravo proživljava sav jad i čemer koji postoji na hrvatskom tržištu mobilne telefonije.

– Još 18. travnja 2024. u 10.30 sati došao mi je na vrata zvoniti gospodin u žutom kombiju, pružio mi je bijelu kovertu i pitao me hoću li je potpisati. Nisam znala što je, sve dok mi nije rekao da je iz BON-BONA za mobitel. Nikad prije nisam čula za BON-BON , niti sam znala da postoji. Kovertu nisam ni primila u ruke, rekla sam da ne, da ja imam mobitelu Hrvatskom Telekomu , gdje sam zadovoljna. Čovjek je rekao hvala i doviđenja, da bi mi 19. travnja, već idućeg dana  isključili mobitel i fiksni telefon – piše u dopisu koji je stigao na adresu redakcije Regionalnog tjednika.

Baka je potom zvala Hrvatski Telekom  u Luminiju i rekli su joj da više nije njihov pretplatnik, već da je u BON-BONU.

– Ja za to nisam nikad potpisala, da želim ići k njima. Fiksni telefon su mi uključili za dva dana, nakon više nazivanja i  zamolbi. Međutim, do današnjeg dana, 20. svibnja meni nije uključen mobilni uređaj, niti sam dobila njihovu karticu, ni novi broj, i nije mi jasno kako su oni došli do mojeg OIB-a i broja osobne kartice , a da više od mjesec dana nemam signala na mobitelu. Zvala sam broj BON –BONA ne znam koliko puta, i samo se uključivala sekretarica.  S nikim nisam mogla doći u kontakt, da mi objasni taj bezobrazluk – ogorčena je korisnica HT-ovih usluga.

Potom je, navodi, otišla  u Hrvatski Telekom u Lumini 2. svibnja.

– I oni su mi dali novu karticu i gospođa je rekla da će mobitel u roku dva dana biti aktiviran. Danas je 16. svibnja i još ništa.  Znači 32 dana sam bez mobitela, a uvijek smo ga moj pokojni suprug i ja redovito plaćali. Račun za april mi nije bio ništa umanjeni nego obično. Nije mi jasno kako netko može biti toliko bezobrazan da vas iskoristi i prisili na nešto što ne želite – zaključuje naša čitateljica.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje