Povežite se s nama

Kultura

Glazbena škola Varaždin učvrstila svoj status

Objavljeno:

- dana

GLAZBA

Memorijal Jurice Muraia, međunarodno pijanističko natjecanje, druga je natjecateljska premijera varaždinske Glazbene škole u zadnjih nekoliko mjeseci. 

Nakon vrlo uspješne realizacije “Woodwind and Brass” natjecanja, realizacija pijanističkog natjecanja nije bila ništa jednostavnija. Iako je bio u prednosti jer je znao koje početničke greške valja izbjegavati, ravnatelj Davor Matačić ništa nije želio prepustiti slučaju. Tek sada, kad se zbrajaju prvi dojmovi, priznaje da ga je, s obzirom na jaka pijanistička natjecanja u okruženju ipak bilo malo strah neće li još jedno biti previše na glazbenoj karti u ovom dijelu Europe – Ali sretan sam što je sve proteklo u redu i što je Glazbena škola dokazala da zaista zaslužuje mjesto u samom vrhu regionalnih glazbenih institucija, veli Matačić. Kao dokaz u prilog njegovoj tvrdnji dovoljno je reći da se, unatoč tek prvom izdanju natjecanja, prijavilo 250 pijanista svih dobnih kategorija.

Jurica Murai

Nakon što su se u školi dogovorili o novoj “djelatnosti”, glazbenim natjecanjima, od kojih je jedno i ovo, pijanističko, logično je pitanje bilo kako ga nazvati. – Ime nam se nametnulo logikom. Murai je bio rođeni Varaždinac, pijanist u obitelji zanimljive povijesti. Bila je to bogata židovska familija koja se podijelila na dva djela. Jedan dio je prešao na kršćanstvo, upravo Muraievi. Do tada su se prezivali drukčije. Izabrali su prezime Murai da naglase svoju privrženost ovome kraju. Još danas je u Sv. Jurju na Bregu kurija i obiteljska grobnica. Juričin talent je vrlo brzo prepoznat. Studirao je u Mađarskoj na Akademiji Ferenz Liszt u Budimpešti, gdje ga je podučavao slavni profesor Bela Boszormenyi-Nagy, i u Parizu kod svjetski poznate pijanistice Marguerite Long. Nakon povratka dobiva katedru u Zagrebu, gdje radi do mirovine, prepričava nam Matačić bogatu biografiju Jurice Muraia.

 

Natjecatelji su došli iz sedam zemalja – BiH, Srbije, Slovenije, Mađarske i Austrije

Pijanist je umro 1999. godine. – Sreo sam ga na Akademiji tog dana. Bio sam student na drugoj godini. Slušao sam studente koji su u sobi broj 21 imali kolokvij. Sjedili smo sa strane kad je netko pokucao na vrata, pozvao pročelnika Krpana i samo nas obavjestio da je tog poslijepodneva umro profesor Murai. Murai je bio cijeli život gospodin. Toga dana profesori su prepričavali kako se pri odlasku prije stanke za ručak pozdravio na drukčiji, pooseban način no inače – kao da je predosjećao. Murai je bio zaista svjetski poznati pijanist kojega je krasila profinjenost, sofisticiranost u izričaju. Njegov akademski rad ostavio je poseban pečat – takav specifičan entuzijazam, i erudit u pravom smislu te riječi. Usto, bio je i jedan od osnivača Baroknih večeri. Dakle, kad se postavilo pitanje imena natjecanja – ovdje mu je rodna kuća, šetalište koje nosi njegovo ime kraj HNK – logično se nametnulo da se nazove po osobi koja je toliko zadužila Grad i stavila ga na glazbenu kartu svijeta, prisjetio se Matačić.

Laureatkinja

Govoreći o natjecanju, Matačić veli da je nekoliko pijanista koji su poslali prijave na kraju odustalo od natjecanja – Najčešće su to pijanisti iz BiH, a rekao bih da je razlog zaista teška financijska situacija. Nije jeftino odlaziti na natjecanja. Prijave su došle iz sedam zemalja, Hrvatske, BiH, Srbije, Slovenije, Mađarske, Austrije i Turske. Podijeljeni su u više kategorija. Prva je do 9 godina i onda svaka sljedeća – dvije godine više. Osobito me veseli da su hrvatske škole prepoznale natjecanje, jer gotovo da nema škole koja nije poslala svoje mlade pijaniste. To govori samo po sebi, više od riječi da je natjecanje uspjelo. To je priznanje – znači da su vjerovali u nas unaprijed i došli na premijeru. To je temeljni kapital kojega ponekad nismo ni svjesni. Očigledno nas prepoznaju, što je najvažnije, veli Matačić.

 

Ove godine u najvišoj kategoriji nije bilo prve nagrade, dok ih, recimo, u najmlađoj kategoriji ima oko deset

Što se pobjednika tiče, ovakva natjecanja nemaju klasičan sistem pobjeđivanja. Natjecanja u umjetnosti su specifična, jer tu nema štoperice, pa da se nešto egzaktno mjeri. Određeno je maksimalno sto bodova, više članova žirija daju svoje bodove, koji se zbrajaju i izračuna se prosjek. Potom oni koji su osvojili između 95 i 100 bodova dobivaju prvu nagradu, veli. Tako ove godine u najvišoj kategoriji nije bilo prve nagrade, dok ih, recimo, u najmlađoj kategoriji ima oko deset. Potom je od svih kategorija žiri izabrao ovih osam pijanista koji su nastupili na završnom koncertu. Dakle, nisu svi s prvim nagradama nastupili na tom koncertu. Svi koji uopće dođu na glazbena natjecanja ne samo da su odlični učenici, nego su više od toga. Mi smo željeli natjecanje s karakterom, koje će imati svoju težinu i zadržati nivo. Moje razmišljanje je da bi bilo dobro na višim kategorijama uvesti dvoetapno natjecanje, brojčano pojačati žiri…

 

“Puno toga mene u glazbi zanima uz klavir. Dirigiranje, orgulje…”

Završni koncert, na kojemu je, dakle, nastupilo osam pijanista po odabiru žirija, nije bio revijalnog karaktera. Također je imao svojevrsnu natjecateljsku notu. – Nakon završnog koncerta odabran je laureat natjecanja – Gabrijela Papec, jednaestogišnjakinja iz zagrebačke Glazbene škole “Vatroslav Lisinski”. Time je osvojila nastup s Varaždinskim komornim orkestrom, na kojemu će joj se pridružiti dvoje nagrađenih laureata s natjecanja puhača, i 3000 kuna koje poklanja Udruga glazbenih pedagoga – Clavis. Akademik Murai je prije trideset godina bio jedan od glavnih začetnika Međunarodnog natjecanja pijanista Bach–Händel–Scarlatti. Isto, nažalost. zbog niza nesretnih okolnosti, nije zaživjelo. Danas Glazbena škola u Varaždinu ima priliku nastaviti ono što grad Varaždin zaslužuje i treba, a što je akademik Murai toliko želio.

U glazbi se zaista osjećam ispunjenim

David Vuković, osamnaestogodišnji učenik 4. razreda varaždinske Glazbene škole, prije je pokazao, a na ovom natjecanju dokazao da ga čeka zavidna pijanistička budućnost. Osim što je osvojio prvu nagradu u svojoj kategoriji, odabran je za izvođača na završnom koncertu, gdje su iz njegove kategorije nastupila još dva pijanista – oba studenta međunarodnih akademija. Osvojio je i nagradu Centra za kulturu Čakovec – koncert u idućoj koncertnoj sezoni.

Da David svoju budućnost vidi u pijanizmu, dovoljno govori činjenica što se nakon prvog razreda srednje škole ispisao iz Gimnazije i nastavio samo glazbeno obrazovanje. – Odlučio sam se skroz posvetiti glazbi, veli. Na pitanje kako šesnaestogodišnjak može biti tako siguran u svoju odluku, kaže: – Puno toga mene u glazbi zanima uz klavir. Dirigiranje, orgulje… Općenito, u glazbi se osjećam ispunjenim, sigurnim glasom govori David, kojemu je najdraži glazbeni period – doba romantizma. Natjecanjem je bio zadovoljan. – Već samo sudjelovanje je velika stvar, pa onda biti dobitnikom jedne od te tri specijalne nagrade nije mala stvar, sretan je.

Iako je i počeo upravo zahvaljujući obiteljskoj tradiciji – djed je svirao u crkvi, otac, brat, pa on. – No, meni to nije bilo dovoljno. Tvrdoglavo  sam “zapikirao” klavir. Ne pitajte me zašto. Mislim da se neke stvari, unatoč svoj logici, događaju same od sebe, govori David, čiji je sljedeći korak upis na zagrebačku Muzičku akademiju. –  Pokušat ću se, nakon upisa na klavir, pripremati i za studij dirigiranja.
Davidovi se afiniteti ne poklapaju s onima većine njegovih vršnjaka, ali to, veli, nije problem – Uvijek se nađe netko tko dijeli vašu ljubav. Ma prema čemu ona bila, govori David i veli da dok je većini njegovih vršnjaka vrhunski provod- odlazak u disco, za njega je to odlazak u Lisinski. Pijanistički uzor uvijek mu je bio Ivo Pogorelić. – Jedan je od značajnih ljudi u svjetskom pijanizmu, jer je sa sobom donio potpuno novi stil i izričaj. 

Izvor:
Foto:

Kultura

Restauratorski odjel Ludbreg već 30 godina spašava ugrožena kulturna dobra

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U petak, 3. svibnja, prigodnom će svečanošću i otvorenim vratima restauratorskih radionica biti obilježena 30. obljetnica osnivanja Restauratorskog odjela Ludbreg.

Restauratorski centar Ludbreg (danas Restauratorski odjel Ludbreg) osnovan je 1994. godine s ciljem spašavanja i privremenog smještaja evakuiranih kulturnih dobara iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske.

Smješten je u glavnu zgradu dvorca Batthyány, koju je 1992. godine Grad Ludbreg ustupio tadašnjem Ministarstvu prosvjete, kulture i športa na korištenje bez naknade, za potrebe zaštite kulturne baštine. Zgrada dvorca za tu je svrhu obnovljena te uređena kao središnja čuvaonica za pokretna kulturna dobra, s restauratorskim radionicama Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Predstavnici Bavarskoga zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika (Bayerisches Landesamt für Denkmalpflege) pružili su veliku pomoć donirajući restauratorsku opremu i stručnu literaturu te novčana sredstva za pomoć pri osnivanju restauratorske radionice, a financijska pomoć stigla je i od bavarske Vlade, Hypo – Zaklade za kulturu, Bavarskoga državnog ureda i nadbiskupskih ordinarijata München – Freising i Bamberg.

U restauratorskim radionicama su uz domaće radili i strani konzervatori-restauratori, njihovi suradnici i studenti te stručnjaci čija je djelatnost bila vezana uz konzervatorsku i restauratorsku djelatnost.

Opravdanost projekta obilježena je 1997. godine dodjelom namjenskog kredita Bayerische Landesbank i Bayerische Landesanstalt für Aufbaufinanzierung Hrvatskom restauratorskom zavodu, uz odgovarajuće odluke o jamstvu Vlade Republike Hrvatske, za cjelovitu obnovu dvorca Batthyány te za dodatno opremanje Restauratorskog centra, koji je iste godine ušao u sastav Hrvatskog restauratorskog zavoda.Restauratorski centar Ludbreg svečano je otvoren 4. svibnja 2000. godine. Intenzivirano je konzerviranje i restauriranje u ratu oštećenih umjetnina pohranjenih u prostorijama dvorca, a potom i drugih spomenika hrvatske kulturne baštine.

Uz radionice za restauriranje štafelajnog slikarstva i polikromirane drvene skulpture, osnovan je 2003. godine i Odsjek za tekstil, a 2009. godine i Tekstiloteka – specijalizirana zbirka u kojoj se čuva i obrađuje ugrožena povijesna tekstilna građa.

U Centru su se održavali i brojni programi stručnog usavršavanja za konzervatore i konzervatore-restauratore (konferencije, seminari i radionice) te programi međunarodne suradnje, s ciljem unapređivanja konzervatorske i konzervatorsko-restauratorske djelatnosti.

Nastavite čitati

Kultura

Proslava 70. obljetnice muzeja Dvor Trakošćan uz otvorenje izložbe „Tko tu koga ženi“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: MKM/Dubravko Hrupa

U srijedu, 24. travnja, održano je službeno otvorenje izložbe „Tko tu koga ženi?” koja predstavlja središnje događanje povodom 70. obljetnice postojanja muzeja Dvor Trakošćan.

Obilježavanju je prisustvovala i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, župan Anđelko Stričak, načelnik Općine Bednja Damir Poljak te brojni drugi uzvanici i građani.

– Dvorac Trakošćan je od samog početka prepoznat kao iznimno vrijedan spomenički kompleks kojeg je krasila vrsnoća samog graditeljskog sklopa, ali i jedinstvena povezanost s prirodom. To je ono što je Trakošćan učinilo tako atraktivnim, toliko posjećenim i tako posebnim među nizom dvoraca u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Sam rad muzeja, ideja da se ovdje uspostavi muzejska zbirka, doprinijela je tome da se dvorac na najbolji mogući način cijelo vrijeme održavao i obnavljao. Vjerujemo da će, uz velike ambicije i planove sadašnje ravnateljice, u sljedećim godinama dvorac doživjeti značajna unapređenja, postati još atraktivniji i pristupačniji brojnim posjetiteljima – istaknula je ministrica Obuljen Koržinek.

Čestitke je uputio i župan Anđelko Stričak.

Ravnateljica Muzeja Goranka Horjan je istaknula da gotovo da nema turističke promidžbe Lijepe naše bez slike Trakošćana.

– Svaka obnova postava u Trakošćanu ima jednu zadanu komponentu, maksimalno uvažavati sačuvani interijer. Sadašnja muzeološka koncepcija prezentira život hrvatskog plemstva, odnosno nasljeđe obitelji Drašković, a jedan smo od rijetkih muzeja koji izlaže veliki postotak svog fundusa, gotovo 70 posto, dakle pristupačnost građe je na prvome mjestu – rekla je Goranka Horjan i dodala da muzej ima nekoliko zbirki koje sadrže vrhunska dostignuća umjetničkog obrta.

– Uvijek smo bili fokusirani na prezentaciju stalnog postava, međutim sve više se otvaramo i drugim događanjima i radionicama te cijela paleta aktivnosti svjedoči o 70-godišnjem radu Dvora Trakošćan – naglasila je ravnateljica.

Izložba „Tko tu koga ženi“ je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija i moći će se razgledati sve do 15. rujna.

Izložba prikazuje ugovorene brakove koji su sve do u 20. stoljeće bili sastavni dio socijalno-ekonomskih strategija plemićkih i velikaških obitelji i sredstvo stjecanja i potvrđivanja društvenog i materijalnog položaja te ostvarivanja političkih ciljeva. Autorica stručne koncepcije je kustosica Andreja Srednoselec, stručna suradnica Marina Bregovac Pisk, a likovni postav oblikovala je Ana Katurić.

Osim službenog otvorenja izložbe, za posjetitelje je priređen bogat glazbeni program, impresivan light show te se ukazala prilika za druženje s muzealcima, što je upotpunilo događanje. „Povezani kroz vrijeme”, kao slogan kojim Dvor Trakošćan želi obilježiti ovih 70 godina, ističe važnost kontinuirane povezanosti s prošlošću, oblikovanje sadašnjosti te zajedničko stvaranje budućnosti.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje