Osteoporoza je kronična bolest cjelokupnoga kostura. Ona postaje svjetski problem i čest uzrok invaliditeta. Radi se o gubitku gustoće i čvrstoće kostiju.

Bolest češće pogađa žene, i to iznad 65 godina starosti. Češća je također kod žena koje imaju manje od 60 kilograma tjelesne težine, kojima su roditelji imali osteoporozu, koje uzimaju kontraceptivne tablete ili se liječe zbog neke kronične bolesti. Svaka treća žena i svaki deseti muškarac s osteoporozom imaju rizik da dožive prijelom kuka zbog te bolesti. Bolest počinje neprimjetno, “tiho”, u ranoj mladosti, a razbukta se u zreloj životnoj dobi, kada nastaju vrlo jaki bolovi u kostima, osobito u kralježnici i kukovima. U kratkom roku prividno zdrava osoba zdrava osoba može se pretvoriti u invalida.

Kako dolazi do bolesti?

Nezdrava prehrana u djetinjstvu i mladosti neminovno vodi do bolesti u odrasloj dobi. Loša prehrana uključuje hamburgere, sendviče, čips, Smoki te ishranu bez mlijeka, sira, jogurta, voća, povrća i drugih izvora kalcija i ostalih minerala koji se ugrađuju u kosti. Štetu kostima također čini previše kave, gaziranih pića i nikotina. Nedovoljna tjelesna aktivnost, dugotrajno sjedenje pred televizorom i računalom te život u zatvorenom prostoru bez izlaganja suncu i zraku pogoduju nastanku osteoporoze.

Mlade žene često drže razne dijete kako bi postigle vitku liniju, ali premalo se kreću te premalo borave na suncu i zraku. Nakon 35. godine života koštana masa se čak i kod zdrave osobe počinje smanjivati. Nakon 50. godine kostur većine žena je već dosta oštećen. U klimakteriju pak dolazi do poremećaja ženskih hormona, što dodatno pogoduje nastanku osteoporoze.

Komplikacije

Najveća komplikacija osteoporoze je prijelom kuka, najčešće prilikom pada. Zbog prijeloma kuka bolesnici moraju dugo mirovati, a zbog mirovanja često dobiju tzv. zastojnu upalu pluća. Takve su upale pluća često komplicirane i fatalne. Nakon prijeloma kuka svaki drugi stariji bolesnik ostane doživotni teški fizički invalid.

Česta komplikacija kod osteoporoze također je prijelom kralješka, do kojeg najčešće dolazi također prilikom proklizavanja i/ili pada, kod lošeg položaja prilikom podizanja nekog tereta s poda, kod prisilnog položaja pri pranju suđa te pri naglom okretu ili savijanju kralježnice. Nakon takve ozljede obično nema pritiska na živac, pa se ne javlja jaka i nagla bol. Zbog toga se ljudi ne javljaju svom liječniku, koji bi posumnjao na prijelom kralješka. Zato se takav prijelom kod svake druge osobe s osteoporozom ne otkrije, ne registrira i ne liječi na ispravan način. Prijelom se obično događa na kralješku koji je niže od petoga grudnoga kralješka. U času prijeloma kralješka može se osjetiti naglo škripanje u kralježnici, potom oštra bol koja se iz leđa širi u rame ili se širi pojasasto oko prsnoga koša prema naprijed, do žličice. Bol se za dva do tri tjedna smiruje, pa bolesnik i zaboravi na to. Na prijelom kralješka trebate pomisliti ako odjednom osjetite bol u leđima poput štipanja ili rezanja, ako se bol povećava pri nekom prisilnom položaju (npr. kod pranja suđa, kod saginjanja prilikom čišćenja podova…), ako se nakon toga ne možete posve uspraviti i ako vam se tjelesna visina smanjila za dva centimetra.

Prevencija i liječenje

Bolesnika treba naučiti kako da se čuva od padova u kući ili na poslu te da izbjegava loše i štetne pokrete. Kupaonicu treba opremiti povišenom WC školjkom, u kadu ili tuš kabinu treba ugraditi ručke za pridržavanje, u cijelom stanu staviti neklizajuće podloge ispod tepiha i postaviti rukohvate. Stubišta treba dobro osvijetliti i ukloniti sve nepotrebne predmete s njih. Bolesniku će dobro doći samostojeći štap s četirima nožicama.

Od osteoporoze se ispravno liječi samo oko 20 % bolesnih ljudi. Ostalih 80 % ili nisu bili kod liječnika ili zanemaruju propisane lijekove i upute. Danas postoje djelotvorni lijekovi za liječenje osteoporoze u obliku tableta i injekcija, a uz to je potrebno prilagoditi prehranu i način života. Bolesnik treba dobro upoznati svoju bolest i dobro surađivati sa svojim liječnikom kako bi što manje patio od ove bolesti.

Piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.