Ovogodišnje vremenske prilike iznimno su naklonjene svima koji kućne budžete namjeravaju popuniti jesenskim branjem šumskih plodova, među kojima su i sjemena hrasta i bukve.

Šumari stoga očekuju dobar urod žirova hrasta lužnjaka i kitnjaka, što će beračima olakšati da ispod krošnji spomenutog drveća tijekom listopada pokupe dvadesetak milijuna kuna.

Lužnjak je prioritet

Riječ je o novcu koji iz svoga redovnog poslovanja svake godine osigurava tvrtka Hrvatske šume d.o.o. s ciljem osiguranja planirane proizvodnje kvalitetnih sadnica iz sjemena i reznica, koja je važan činidbeni faktor u šumskom gospodarenju. Naime, kako doznajemo od dipl. ing. šumarstva Tihomira Devića, rukovoditelja Odjela za proizvodnju u Upravi šuma Podružnica Koprivnica (UŠP), bez popunjavanja i pošumljavanja na degradiranim površinama ne može se zamisliti održavanje potrajnosti gospodarenja.

Samo Uprava šuma Podružnica Koprivnica ima godišnje potrebe za oko 70 tona žira

– Kod otkupa nam je žir hrasta lužnjaka prioritetniji jer je lužnjak glavna ekonomska vrsta u Hrvatskim šumama. Od iznimnog je značaja obnavljanje tih sastojina za održivo gospodarenje na postojećim šumskim površinama, kako bi se zadržala, pa i poboljšala kvaliteta posađenih vrsta drveća. Štoviše, kad „manje vrijednu“ vrstu, poput zrelog graba ili bagrema, realiziramo i obnavljamo hrastom, dobivamo stabilniju sastojinu i, u konačnici, u gospodarskom smislu vredniju sastojinu. U cijelom tom postupku lužnjak je na prvom mjestu, a slijedi ga hrast kitnjak. U našoj su Upravi (čini je jedna radna jedinica i 10 šumarija, među kojima su one iz Varaždina i Čakovca) hrastovi i obična europska bukva najzastupljenije i najvrednije vrste. Stoga moramo osigurati velike količine njihova sjemenskog materijala, dok se šume obrasle johom, jasenom i topolom obnavljaju na drugačiji način – objasnio je Dević.

Na njega se nadovezao Ivan Krašek, upravitelj varaždinske Šumarije, naglasivši da na „sjeverozapadu Hrvatske rastu možda i najkvalitetnija stabla bukve u našoj zemlji“.

– Nažalost, u slučaju Šumarije Varaždin primjetni su problemi u uzgoju bukve na većim površinama zbog rascjepkanosti parcela, dok u susjednoj Koprivničko-križevačkoj županiji ona raste u sklopu na nekoliko tisuća hektara. Takav je slučaj, primjerice, u Sokolovcu, gdje nema značajnije zastupljenosti privatnih šuma, dok je u Varaždinskoj županiji čak dvije trećine šuma u privatnom vlasništvu. Problema ima i zbog povrata šuma koje su vlasnicima oduzete nacionalizacijom nakon svibnja 1945. godine – ističe Krašek, kojeg smo s rukovoditeljem Odjela za proizvodnju UŠP-a zatekli u rasadniku Zelendvor.

I u njemu bi proizvodnja sadnica bukve te hrasta lužnjaka i kitnjaka bila nezamisliva bez otkupljenih plodova.

– Skupljanje sjemena svih vrsta provodi se s ciljem nadopune prirodnom pomlađenju, ako je ona nužna, ili pak radi uzgoja mladih biljaka u našim rasadnicima. Za otkup svih vrsta sjemena Hrvatske šume osiguravaju i po 30 milijuna kuna. Početak kampanje skupljanja i otkupa sjemena ovisi o njegovoj fiziološkoj zrelosti i vremenskim uvjetima. Najčešće je to krajem rujna ili početkom listopada, a sjeme se izuzima iz sastojina koje nisu planirane za obnovu – napominje Dević.

Kampanja će kasniti

S obzirom na to da je ova godina dosta vlažna, naši sugovornici smatraju da će vegetacija duže trajati, te će kampanja krenuti s dva do tri tjedna zakašnjenja u odnosu na sušne godine.

– Osnovne smjernice u tom smislu daje zagrebačka Direkcija Hrvatskih šuma. Ona će i ove godine raspisati Odluku o početku, trajanju i završetku kampanje skupljanja sjemena hrasta lužnjaka i kitnjaka te bukvice. Za ostale vrste, koje ne idu u šumu kao nadopuna prirodnom pomlađivanju (joha, jasen, crni orah), kampanja se rješava unutar Uprave Šuma. Odluka sadrži otkupnu cijenu i ona se zasebno formira jer ovisi o urodu – ističu.
Podsjećamo, lani je otkupna cijena iznosila 10 kuna bruto za kilogram lužnjaka, a porez se odbija ovisno o tome je li berač student ili umirovljenik. No, za kilogram bukvice berači su dobivali 100 kuna.

Otkupna cijena za kilogram žira je od 6 do 8 kuna, a za istu količinu bukvice Hrvatske šume plaćaju 100 kuna

– Ova razlika u cijeni je razumljiva kad znamo da žirova u kilogramu ima od 160 do najviše 200 komada, dok bukvice prosječno u kilogramu ima 4000 komada. Samo na području UŠP-a Koprivnica svake godine prosječno unosimo od 80 do 100 hektara hrasta, za što nam je potrebna količina od oko 50 tona žira. No, ovisno o ukupnim potrebama Hrvatskih šuma za uzgojenim sadnicama, minimalno moramo osigurati dodatnih 10 do 20 tona žira za naš rasadnik. Ovakav plan otkupa je teško ostvariv jer ovisi o urodu. Kod lužnjaka on je u prosjeku dobar svake tri godine i tada su šumari u prilici nadoknaditi zaostatke iz prethodnih razdoblja. U godini dobrog uroda katkad odemo dva-tri koraka naprijed u ovom poslu, kako bismo se osigurali unaprijed. Moramo na puno toga misliti, pa i planiranu sječu prilagođavamo prema urodu žira. Tu nema mudrovanja: ako nam sastojine nisu pomlađene i nema mladih biljaka, ne smijemo sjeći stabla – veli Dević, od kojeg doznajemo i da klijavost sjemena hrasta kontroliraju stručni zaposlenici Šumarskog instituta.
Međutim, nema potrebe za njegovim dužim čuvanjem jer se istog trenutka unosi u sastojine predviđene za obnovu.

Zone za skupljanje

U zonama za skupljanje sjemena, koje su definirane Zakonom o šumama i Pravilnikom o šumskom reprodukcijskom materijalu, taj posao mogu raditi umirovljenici, školarci, studenti, nezaposleni, baš svatko tko za to ima volje i vremena.

– Skupljanje se uvijek obavlja pod nadzorom Šumarije i podružnih lugara. Mi poznajemo dvije kategorije zona, od kojih je prva tzv. sjemenski izvor ili gospodarska šuma, kojom gospodarimo sukladno našim gospodarskim osnovama. Kriteriji za njihov izbor i registraciju su fenotipski izgled, kvaliteta sastojine i određena površina od najmanje desetak hektara. Druga kategorija je sjemenska sastojina, koja je registrirana i kojom se gospodari prema određenom programu koji izrađuje UPŠ, dok mišljenje o njemu daje Šumarski institut, a u konačnici ga odobrava Ministarstvo poljoprivrede. Stoga se sjeme može skupljati isključivo u za to registriranim sjemenskim izvorima – ukazuje Dević.

Ubrani žir mora biti zdrav, s kapicom ili bez nje, bez klica i ne smije biti šupalj

Svi koji žele skupljati žirove i bukvicu prvo se moraju javiti u UPŠ Koprivnica, gdje će više toga doznati o 10-ak registriranih sjemenskih sastojina više kategorije i 25 sjemenskih izvora kojima gospodari Uprava. Svi se oni nalaze na područjima s velikim kompleksima šuma, od 1000 do 3000 hektara. Takav je kompleks, primjerice, u Šumariji Repaš kod Đurđevca, koji nakon Spačve ima najvrednije šume u Hrvatskoj, s 4400 hektara šume hrasta lužnjaka „u komadu“. Sjeme iz ovakvih šumskih kompleksa koristi se i u susjednim sastojinama, odnosno nizinskim gospodarskim jedinicama u šumarijama Repaš, Kloštar Podravski, Đurđevac i Koprivnica. Šumarije Varaždin i Čakovec imaju malu potrebu za sjemenom lužnjaka, ali se on smije unositi iz spomenute provenijencije.

– Berači se u šumarije javljaju temeljem raspisanih obavijesti na mrežnim stranicama Hrvatskih šuma. Od njih će dobiti potvrdu s definiranom količinom koju mogu skupiti u razdoblju trajanja kampanje. Nijedna šumarija, pa tako ni koprivnička, ne smije prepustiti stihiji njegovo skupljanje. Potvrde se izdaju tjedno ili svakih 10 dana jer se otkup koordinira na nivou uprava šuma temeljem svakodnevnih izvještaja o preuzetim količinama sjemena. Stoga nitko ne sprečava zainteresirane berače s područja Varaždinske županije ili Međimurja da se jave u Šumariju Koprivnica, Sokolovac, Križevce ili Repaš na posao skupljanja sjemenja. Dobit će točne informacije komu se, kada i gdje trebaju javiti, a ni s predajom prikupljenog sjemenja neće imati baš nikakvih problema jer su unaprijed definirani otkupni dani – rekao je Dević.

Žirove i bukvice skupljači obično ubacuju u plastične kante, a onda ih pretovare u prozračne, perforirane (platnene) vreće ili one za krumpir. Tijekom osmosatnoga „radnog dana“ jedan skupljač može kod prosječnog uroda nabrati najmanje 50 kilograma hrastovih plodova. Kada ovu količinu pomnožimo s prosječnom neto cijenom od oko 8 kuna, ispada da je sasvim izgledna dnevna zarada berača od oko 400 kuna. Za ovu dnevnicu neće se previše namučiti, a berači ne trebaju imati posebna znanja i vještine.

I bake u berbi

Uostalom, čak i umirovljenice znaju u danu skupiti 70, pa i više kilograma žirova.

– Ove će im godine posao biti još lakši jer u Podravini očekujemo dobar urod, što skraćuje vrijeme potrebno za pobiranje otpalih zrelih plodova. Treba znati da po potrebi Hrvatske šume povećavaju planirane količine za otkup. Tomu se pristupa u slučaju kada na nekom području imamo dobar urod kako bismo iz tog viška nadoknadili manjak sjemena u drugim šumarijama – zaključio je Tihomir Dević.

Međimurje bogato crnim orahom, varaždinski kraj jelom

Šume su bogomdane i za ubiranje ostalih plodova, poput gljiva i ljekovitog bilja. No, šumarije ih ne otkupljuju, već povremeno imaju potrebe za plodovima kestena. Otkupljuju i usplođe crnog oraha, kojim je iznimno bogato Međimurje, pa ga otkupljuje Šumarija Čakovec, koja ima registrirane sastojine za njegovo skupljanje.

– Riječ je o kvalitetnom sjemenu iz šuma podignutih prije 30-ak godina i koristi se isključivo za uzgoj sadnica. No, berbu sjemena jasena i crne johe zaposlenici Šumarije provode samostalno, u sklopu svoga redovnog poslovanja. To je razumljivo jer se pritom koriste posebne konzole, a sjeme jasena se bere sa stabla, kao i ono četinjača (jela i duglazija). Jednu registriranu sastojinu za berbu sjemena jele Hrvatske šume imaju u Ivancu, ali je ona u suvlasništvu s grofom Draškovićem i trenutno se ne eksploatira – govori Krašek.

Spretni članovi HGSS-a prelazili s jedne krošnje na drugu poput vjeverica

O kako je visokim stablima riječ, dovoljno govori podatak da su šumarima u pomoć kod branja češera priskočili volonteri HGSS-a s alpinističkom opremom. Njihove penjačke sposobnosti i tu su došle do izražaja, pa su se čak uspijevali nevjerojatnom spretnošću prebacivati s krošnje na krošnju, bez silaženja sa stabala.

– Sjeme jela je deficitarno na tržištu i u godinama kada je urod loš, Hrvatske šume ga moraju i uvoziti. U Zelendvoru imamo i nasad stabala duglazija star oko 130 godina koji je zasadio grof Marko Bombelles. Bilo je tu i do 1300 m³ drva po hektaru. Međutim, stabla su stara, pa je i sjeme “gluho“, odnosno klijavosti praktički nema, pa se sjeme iste provenijencije neko vrijeme uvozilo iz SAD-a. Duglazija u varaždinskom kraju dobro uspijeva, ali je smreka morala biti posječena zbog napada potkornjaka. Ovo jednostavno nije područje na kojem bi ona rasla kao u svom prirodnom arealu – ističe Ivan Krašek, od kojeg doznajemo da sadnice hrasta i bukve u varaždinskom kraju i Međimurju šumari intenzivno koriste za sanaciju posječenih površina pod četinjačama.

Dodajmo da se prvi žir sadio „pod motiku” prije 15 godina upravo u Zelendvoru, i to nakon sječe američkog bora, a sjeme je stiglo iz registrirane sastojine u Križevcima.