U četvrtak, 7. rujna u Galeriji Koprivnica otvorena je nova izložba pod nazivom „Važno je zvati se IVAN: Generalić / Večenaj / Rabuzin / Lacković“ iz Zbirke Vladimira Malogorskog. Okupljene štovatelje o liku i djelu četiri Ivana upoznali su ravnatelj Muzeja grada Koprivnice Robert Čimin i viši kustos Helena Kušenić, dok je čast da otvori izložbu pripala gradonačelniku Mišelu Jakšiću.

Predanost i promišljanje

Otvorenju izložbe su prisustvovali i zamjenica gradonačelnika Ksenija Ostriž te pročelnik Dario Jembrek. Podsjećamo, Vladimir Malogorski je mnoge od autora zastupljene u kolekciji upoznao osobno, uspostavivši prisan i prijateljski odnos.

Poznati varaždinski poduzetnik već šest desetljeća predano prikuplja kolekciju umjetnina moderne i naivne umjetnosti koja danas broji više od 1500 umjetnina. Ovoga puta Malogorski se vratio u Koprivnicu skupnom izložbom velikana naivne umjetnosti – Generalića, Večenaja, Rabuzina i Lackovića.

Četiri velika umjetnika, srodna u stilu, ali raznovrsna u pristupu i temama, pa i tehnikama potrebno je objediniti zajedničkim nazivnikom već pri prvom kontaktu s publikom – kroz upečatljiv vizualni identitet.

– Privatne kolekcije često su prekrivene velom tajanstvenog misticizma. Aura nedodirljivosti i nedostupnosti javnosti čini ih intrigantnima. Ova izložba pruža priliku da se zaviri u dio skrivenog privatnog blaga od javnog značaja. Posao kolekcionara zahtijeva ozbiljnu predanost i promišljanje, konstantno istraživanje, povezivanje, umrežavanje, spremnost na fleksibilnost koju je gospodin Malogorski definitivno izgradio. Ova izložba je i svojevrsna čestitka 60-godišnjem kolekcionarskom radu u kojem je skupio vrijednu i opsežnu kolekciju umjetnina moderne i naivne umjetnosti – ističe Helena Kušenić.

I dodaje:

„Kad se predstavljaju četiri velika imena – slična, a opet različita, potrebno ih je svesti pod zajednički nazivnik (izuzev prvoloptaške poveznice u istom imenu) što može biti izazovan zadatak. Vizualni identitet izložbe prva je komunikacija između posjetitelja i umjetnina (i umjetnika). Za ovu izložbu osmislila ga je Draženka Jalšić Ernečić koja kroz nijansiranje iste nijanse boje naznačuje poveznicu između umjetnika dok tlocrtni obrisi lociraju izložbu na prostor središnjeg koprivničkog trga – u Galeriju Koprivnica. Trg je mjesto susreta, druženja, okupljanja građana i zajednice. A upravo je zajednica poslužila kao ishodište, poveznica i cilj četvorici predstavljenih umjetnika kojima je posvećena i prva prostorija postava. Naivna umjetnost neodvojiva je od zajednice i bilježenja nekadašnje svakodnevice što je započeo Ivan Generalić. Uz navedeno, velika inspiracija naivnim umjetnicima je i priroda. Ribič Ivana Večenaja otkriva njegovu tipičnu jarku paletu boja i bajkovitu atmosferičnost predjela uz vodu. Koliko je formiranje kolekcije izazovan zadatak pokazuje i činjenica da nisu svi autori zastupljeni u jednakom broju, no na kraju – brojnost i nije mjerilo kvalitete, važnija je koherentnost i kvaliteta cjelokupne zbirke. Veliku ljubav i fascinaciju prirodom otkrivamo i kod Ivana Lackovića, pejzažista u naivi kojem će priroda postati jedan od glavnih motiva, ali i označitelj nečeg većeg, univerzalnih vrijednosti i istina i podloga za promišljanje o smislu svijeta i postojanja. Istim tragom nastavlja Ivan Rabuzin – ljudima blizak i drag zahvaljujući pastelnim tonovima i blagim obrisima u prepoznatljivo kružnim formama – te mu je stoga posvećeno druga prostorija postava. U trećoj prostoriji vraćamo se Ivanu Generaliću kroz skicu – istraživački prostor ideja i inovacija, na kojem se susreću imaginacija, kreacija i realizacija. One su početna i referentna točka svakog umjetničkog stvaralaštva, a u slučaju naivne umjetnosti njihovo je mjesto posebno važno jer čine početni korak izrade svake slike na staklu. Unatoč tome, skicama se najčešće ne pridaje velika pažnja pa se često zagube i zametnu, ostanu zaboravljene i zabačene u zakucima ateljea ili budu uništene. Nama su neke od predstavljenih posebno zanimljive jer su predložak slika izloženih u sklopu stalnog postava Galerije naivne umjetnosti u Hlebinama. Završna, četvrta prostorija spaja Lackovića i Rabuzina kroz tehniku grafika. Slike na staklu često su postizale vrtoglavo visoke cijene te nisu bile pristupačne širem krugu ljudi. Stoga se nekolicina autora, posebno od 1970-ih odlučuje približiti ljudima pristupačnijim načinima – grafikama i oslikanim predmetima primijenjene umjetnosti (vazama). Time je krug zaokružen, umjetnost je vraćena u izvorište, u zajednicu.“

Dodajmo da je projekt realiziran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Koprivničko-križevačke županije i Grada Koprivnice, a izložba je otvorena za razgled do 22. listopada 2023. godine.