U petak, 26. listopada, u Domu hrvatskih umjetnika u Zagrebu predsjednica RH otvorila je veliku izložbu pod nazivom „Okruženju usprkos“, kojom se obilježava 150 godina postojanja Hrvatskog društva likovnih umjetnika i 80 godina od izgradnje Meštrovićeva paviljona.

Podsjećamo, riječ je o zdanju koje je nakon džamije u Drugom svjetskom ratu i Muzeja revolucije nakon njega u 90-ima postalo ono za što ga je genij i projektirao – dom umjetnosti, a nakon pokušaja prvog predsjednika da od njega napravi inačicu rimskog Panteona i u njemu smjesti hrvatske velikane.

Mnogo rasprava izazvala je nedavna obnova spomenute zgrade i uklanjanje zelenila iz okoliša, te je izložba poslužila pomicanju fokusa na bitno, a to je namjena objekta. Kustos izložbe Branko Franceschi imao je težak zadatak da iz bogate likovne povijesti odabere ono što je markiralo povijest. To je nužno pretpostavljalo i da mnogi zaslužni autori u konačnici neće biti predstavljeni na izložbi, no već prvi pogled na popis autora i izložena djela govori o nizu remek-djela hrvatske umjetnosti.

Laskavo priznanje

Naime, u smislene cjeline i odnose posloženi su Bukovac, Kraljević, Račić, Varlaj, Ljubo Babić, Murtić, Vaništa, Knifer, Braco Dimitrijević, Tom Gotovac… te naši Varaždinci Miljenko Stančić i Ivan Mesek. Njih dvojica, uz Međimurca Željka Kipkea, jedini predstavljaju hrvatski sjever. To je nesumnjivo laskavo priznanje varaždinskom performeru i aktualnom ravnatelju Gradskog muzeja Varaždin. Štoviše, Mesek se u ovoj prigodi predstavio impresivnom urbanom intervencijom preko cijele fasade i kolonade oko „džamije“, postavivši printove dimenzija 2 x 3 metra na kojima su fotografije muške osobe. Riječ je o samom autoru, u odijelu s aktovkom u ruci u sekvencama pokreta (trčanja), što sugerira suvremenoga užurbanog čovjeka koji trči a ne dolazi nigdje, već se vrti u krug.

Likovnim znalcima projekt je poznat još iz 2004. godine, kada je bio uvršten na Salon mladih, no nije izveden s obzirom na to da su organizatori naknadno isti prostor ustupili sponzoru da se na isti način reklamira! Sve to je, podsjećamo, izazvalo burne reakcije stručne javnosti. Dodajmo da Ivan Mesek i džamija imaju bogatu povijest, pa ju je tako 2014. godine na jednu večer pretvorio u „Mauzolej hrvatskih umjetnika“, aludirajući na Tuđmanovu ideju, a i kritički se tada osvrnuo na porazan status umjetnika u društvu.

U središnjem prostoru džamije uprizorio je oltar na kojem je, poput nekoga balzamiranog velikana, ležao dva sata i pružao publici mogućnost da mu oda poštovanje za neko remek-djelo koje će tijekom umjetničkog života možda stvoriti. Samo godinu dana kasnije na pročelje postavlja ogroman print pod nazivom „Evo vam ga!“, na kojem je lice sastavljeno od dijelova lica Franje Josipa, Ante Pavelića, Josipa Broza i Franje Tuđmana, stvarajući na taj način „ultimativnog vođu“ s ciljem prekida vječitih rasprava o tome tko je bio veći i bolji vođa, veći Hrvat ili pak veći krvnik Hrvata.

Ova godina iznimno je dinamična u Mesekovu profesionalnom životu. Od kraja svibnja preuzeo je vodstvo Gradskog muzeja te se intenzivno posvetio redefiniranju ustanove, kako je to i najavio u jednom razgovoru, ne zanemarujući svoj životni odabir posvećen umjetničkom stvaranju. Kulturna javnost svjedočila je i objavi autorove monografije u izdanju zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, sudjelovao je na grupnoj izložbi kojom je predstavljena likovna scena hrvatskog sjevera u Gradskoj galeriji Labin, da bi prije nekoliko mjeseci u Bjelovaru izveo performans „Go West“, tematizirajući masovni odlazak hrvatskih građana na zapad. Na svojevrsnoj aukciji, s vidljivo naznačenim cijenama po sebi, publici je prodavao dijelove odjeće te se s prikupljenim sredstvima uputio na kolodvor po prvu kartu za zapad.

Neumorni kreativac

Anticipirao je na taj način žalostan čin i odluku još jednog performera, Siniše Labrovića, koji se ponukan situacijom prije nekoliko tjedana stvarno odlučio iseliti iz Hrvatske. Stoga ne treba dvojiti o tome da ćemo idućih godina svjedočiti novim rezultatima Mesekove iznimne stvaralačke energije, kako u djelovanju GMV-a tako i kroz njegove umjetničke projekte. Uvrštenjem u postav hrvatskih velikana doživio je još jednu afirmaciju u širim razmjerima.