Povežite se s nama

Kultura

Humoreska Ines Hrain: Kraljevna na zrnu graška

Objavljeno:

- dana

Na kraju sela bila je mala gostionica. U njoj su redovito odsjedali plemenitaši. Okolne šume bile su poznato lovište, a gostioničar je ukusno pripremao ulovljenu divljač. Gostioničareva kći i sama je izgledala kao dio grofovske svite, lijepa, elegantna i finih manira. Cijelog je života upijala ponašanje i govor plemenitih gospođa, pa je sanjarila da se i sama jednog dana uda za princa. Dok je za stol donosila pečenog fazana, začuje razgovor između mlade kneginjice i njezinih pratilja.

– Ona bu meni govorila da nisam dost dobra za njezinoga sina! – vikala je bogata kneginjica.

– No! Kakav joj je to glupi trik z graškom, pak niko živ nebi osetil zrno graška pod perinama! – odgovori jedna od njezinih prijateljica.

– I najurila me baba, da nisam dostojna da me njezin sin oženi! Veli da nije prava kraljevna ona koja ne oseti taj prokleti graškov ficlek! Nigdar nebu našla neku kaj je bliže pravoj kraljevni neg ja!

– Niti vam ta familija ne treba – pokuša je utješiti njezina pratilja. Kneginja je bijesno ošine pogledom. Nevažno je treba li njoj ta obitelj ili ne, važno je to da su je odbacili kao kakvu prevaranticu.

Gostioničareva kći naćulila je uši. Znala je da princ iz obližnjeg dvorca traži sebi ženu, ali nije znala da njegova majka kraljica koristi trik s graškom. U njezinoj glavi rodi se ideja.
Sutradan, kad je bogata kneginjica napuštala gostionicu, pokloni ona jednu od svojih prekrasnih haljina mladoj gostioničarki.

– Na, za to kaj si nas tak dobro služila. To sam već triput imala na sebi, nema šanse da se pak negde prikažem v toj kikli.

Gostioničareva kći duboko se nakloni, isprati gošće, a haljinu spremi u ormar. Tamo je već čuvala nekoliko finih odjevnih predmeta što ih je isto tako dobila od zahvalnih plemenitašica.

Te je večeri kišilo kao iz kabla. Na visokom brijegu ustobočio se prekrasan dvorac. Na vratima dvorca začuje se kucanje. Sluga uvede pokislu djevojku u prekrasnoj haljini. Princ je pogleda u čudu i više nije skidao pogled s nje. Stara kraljica odmjeri je od glave do pete. Dvorske gospođe namignu jedna drugoj. Sluškinje zahihoću od radosnog iščekivanja.

– Ja sam kraljevna iz dalekoga kraljevstva – progovori djevojka tužno. – Moju su kočiju po putu opljačkali. Jedino sam ja zvlekla živu glavu. Zeli su mi sve, osim ovoga maloga kovčega z mojom robom…

Stara kraljica odmah je smjesti za stol i naredi da joj se posluži večera.

– Više nikam nejdete po tom vremenu, ja inzistiram da ovu noč spite pri nama v dvorcu – reče stara i lukavo pogleda sina.

Cijele večeri mladi je princ uživao u društvu djevojke, a gostioničareva kći do deserta je već bila zaljubljena preko ušiju.

Uskoro stara kraljica i njezine sluškinje pođu pripremiti mladoj kraljevni sobu. Princ ode provjeriti ne prokišnjava li krov na štali. Kad se opet svi skupiše u dvorani, isprate mladu gošću na spavanje i požele joj laku noć.

Mlada se gostioničarka nađe sama u sobi. Na visokom krevetu ukrašenom baldahinom nalazilo se dvanaest perina od guščjeg perja. A ona je znala i što se nalazi ispod svega.

Zrno graška! Bojeći se da je ne promatraju kroz kakvu rupicu u zidu, ona legne u krevet ne provjerivši je li zrno na mjestu. Od napora i dugog hodanja usne istog trena. Probudi se sva u znoju oko pola noći. Nešto ju je strahovito žuljalo. Činilo joj se da se ispod perina nalazi nekakva ogromna tvrda lopta. Krevet je bio uzak i kako god da se pomaknula, ono zrno graška stravično ju je žuljalo.

Neobične misli prolazile su joj glavom, mašta joj se rasplamsavala sve jače i jače. Je li moguće da je tako osjetljiva? Je li moguće da joj zrno graška pričinja tolike muke? Možda je ona zaista prava princeza. Možda je njezina majka zatrudnjela s kakvim princem koji je davno odsjeo u njihovoj gostionici. Ne može biti drugačije, ovo zrno otvorilo joj je oči.

Nikad se nije voljela plesti sa seoskim klipanima, uvijek je znala da sudbina za nju sprema nešto bolje. Do jutra se preokretala i patila. Ali patila je radosno. Sve je muke stoički podnosila, ovo je bio prst sudbine, ova joj je bol otvorila oči i pokazala tko je ona zapravo.
Na doručak se dovukla teškom mukom. Svi su već bili za stolom, osim princa. Uskoro se pojavi i on, sav blistajući od sreće i zaneseno gledajući djevojku.

– Kak ste spali, mlada gospa? – upita je stara kraljica.

– Nikak, vaše veličanstvo! Nekaj me je bolo pod leđima, celu noč sam se vrtela. Valjda sam grdo sanjala.
Stara pogleda svoje sluškinje.

– Hote onda da vam složimo lepu toplu vodicu kaj se okupate, odma bu vam lakše!
Služavke i kraljica krenu zajedno s princezom do raskošnih kraljevskih odaja, gdje su pomogle djevojci da se razodjene. Na leđima „prave kraljevne“ zaista se ukaže ogromna okrugla masnica, otečena i bolna na dodir. Stara kraljica veselo cikne, sluškinje poskoče od čuda.

– Pa ti si zbiljam prava kraljevna! – poljubi je kraljica i privine na grudi. – Vidla sam to od prvog momenta, tak fine pokrete i tak otmjeno držanje nemre imati nekakva prevarantica! Ti buš žena mojemu sinu! Samo ak očeš biti…

Gostioničareva kći baci se oko vrata budućoj svekrvi. Konačno je pronašla pravu obitelj, konačno je znala kamo pripada! Radosno pristane i oni zakažu skorašnje vjenčanje. Princ je bio presretan.

Dvoje mladih krene u šetnju parkom oko dvorca.
– Viš kak te zrno nažuljalo, zbog toga vražjega zrna ve buš moja žena! – uhvati je on zaneseno za ruku. Djevojka spusti pogled. Zaslužila je ovu sreću, ta ona je prava pravcata kraljevna!

Uto princ otvori svoju lovačku torbu i izvuče veliku drvenu kuglu.
– A ovo ti je i zrno graška. Zrno s ukrasnoga stupa od mojega kreveta. Navečer sam ti to podmetnul mesto graška, vjutro sam brže zamenil.

Djevojka ga je gledala u čudu.

– Štel sam baš tebe za ženu – reče on. – Bila ti princeza ili sirota.

Djevojka se zagleda u daljinu. Njezini snovi o plemstvu pali su u vodu. A zatim pogleda u prinčeve oči. U njima vidje iskrenu ljubav i svoju sretnu budućnost. Nasmije se od srca i pruži mu ruke.

Jer sreća je prevrtljiva gospa, no rado korača stazama hrabrih.

O autorici

Ines Hrain najčitanija je varaždinska književnica, autorica romana „Najdeblja“, „Sjajni je bal“, „Kolagen“, „Pusti otok“, „Švedska grenčica“ i „Za Rusiju s ljubavlju“. Piše duhovitim, prepoznatljivim stilom, u varaždinskom duhu. Dva romana prevedena su joj i objavljena u Sloveniji. Svi njezini naslovi nalaze se među prvih 20 na listama čitanosti. Njezin krimić „Švedska grenčica“ HRT je adaptirao u radiodramu. Knjige joj se nalaze u digitalnom obliku i na svjetskim internetskim knjižarama (Kindle, Smashwords, Cobo…). Po zanimanju je diplomirana učiteljica; udana je i majka sina Ivana.

Kultura

U Varaždin stiže hrvatski Indiana Jones, arheolog koji je svoje avanture predstavio u 40-ak zemalja

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U sklopu Srijede u Muzeju 8. svibnja u palači Herzer GMV-a o svom profesionalnom putu, koji ga je odveo na brojne iznimne arheološke lokalitete, govorit će hrvatski arheolog Drago Obradović.

Tijekom 50 godina djelovanja Drago Obradović održao je brojna predavanja u 40-ak zemalja na pet kontinenata pred posjetiteljima te u televizijskim i radijskim emisijama.

Redovito sudjeluje na međunarodnim kongresima biblijskih arheologa, kao i u arheološkim studijskim ekspedicijama na Bliskom istoku. Višekratno je obišao i snimio zaboravljene gradove drevnih civilizacija koje, kako navodi, dosad nije posjetila nijedna filmska ekipa.

Trostruki je magistar znanosti i gostujući profesor na nekoliko fakulteta te autor više knjiga, među kojima su Arheologija potvrđuje Bibliju (prevedena na 11 jezika), Otkrijte čuda drevnog Egipta, Senzacionalna arheološka otkrića (tri izdanja), Nestali gradovi i civilizacije (prevedena na četiri jezika) i druge.

Ovog puta u središtu predavanja, umjesto tajni drevnih civilizacija, bit će njegove autobiografske referencije, na temelju kojih će posjetitelji doznati i zašto su mu neki nadjenuli naziv hrvatski Indiana Jones. 

Predavanje počinje u 19 sati, a ulaz je besplatan.

Nastavite čitati

Kultura

Dani folklora u Maruševcu iz godine u godinu oduševljavaju

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U sklopu programa obilježavanja Dana Općine, u školsko-sportskoj dvorani Osnovne škole Gustav Krklec u Maruševcu održani su 21. Dani folklora u Maruševcu, u organizaciji Kulturno-umjetničkog društva Klaruš te uz pokroviteljstvo Općine Maruševec.

Uz Povorku Jure Zelenog, Dani folkora u Maruševcu tradicionalna je kulturna manifestacija koja iz godine u godinu oduševljava ljubitelje folklora. U ovogodišnjem je izdanju ugostila Kulturno-umjetničko društvo Bjelovar iz Bjelovara koji su se publici predstavili koreografijama „Ajde cure u kolo igrati“ i „I ja jesam posavačko dete“ i Kulturno-umjetničko društvo Tomislav iz Svetog Ivana Žabno s koreografijama „Kolovođo, kolovođo daj kolo povedi“ i „Žabničari, milo lane“ uz domaćine Kulturno-umjetničko društvo Klaruš iz Maruševca.

-Svoje ime, običaje i vrijedne ljude KUD Klaruš s ponosom predstavlja na folklornim manifestacijama diljem Lijepe naše, s nacionalno prepoznatljivom Maruševečkom nošnjom i Jurom Zelenim – istaknuo je na početku programa najznačajnijeg kulturnog događaja u Općini Maruševec tajnik KUD-a Klaruš Zlatko Peharda, dodavši kako su od prvog izdanja 2002. godine na manifestaciji nastupila 94 gostujuća društva s preko 3000 folkloraša koji su izveli više od 200 plesnih točaka u preko 60 sati programa.

Načelnik Općine Maruševec Mario Klapša naznačio je pritom kako ova manifestacija preko dvadeset godina obogaćuje kulturni život Općine Maruševec i slavljenički program u povodu obilježavanja Dana Općine i blagdana svetog Jurja.

Osim velikog broj proba koje su nužne za brojne smotre i nastupe širom Lijepe naše ali i izvan njenih granica u Sloveniji i Mađarskoj gdje su predstavljali našu tradiciju i kulturu ovoga kraja, u KUD Klaruš su unazad godinu dana za sav taj uloženi trud, vrijeme i pokoju ozljedu stigle i vrijedne nagrade i priznanja. Nagradu Varaždinske županije, odnosno Priznanje Župana Varaždinske županije u povodu obilježavanja Dana Varaždinske županije primio je Zlatko Peharda, plaketu Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Varaždinske Županije za izniman cjeloživotni doprinos na unapređivanju i promicanju vrijednosti kulturno-umjetničkog amaterizma Varaždinske županije uručena je pak predsjednici KUD Ani Rehvald, a KUD-u Klaruš je prije nekoliko dana, za iznimno djelovanje na promociji kulturne baštine Općine Maruševec, a povodom 25. obljetnice rada i postojanja dodijeljena i nagrada, odnosno Plaketa Općine Maruševec – istaknuo je načelnik Klapša te zaključio kako je sve navedeno pravi dokaz da je Općina Maruševec svojevrsni brend kad se govori o očuvanju tradicije i promociji kulture zahvaljujući najboljem KUD-u u Varaždinskoj županiji – KUD-u Klaruš.

Uz koreografije „Šečem, šečem drotičko“ mlađe dječje grupe, „Pod mostec“ starije dječje grupe, „Oj divojko Bunjevko“ prve folklorne postave KUD-a, „Dajte Juri vina da mu nebu zima“ grupe odraslih folkoraša, na 21. Danima folklora u Maruševcu KUD Klaruš je premijerno izveo koreografiju Pjerina Hrvaćanina uz glazbenu obradu Franje Plantaka – „Maruševečki majpan“ u kojoj su predstavljeni davno zaboravljeni svibanjski folklorni običaji maruševečkog kraja. Uvodnu pjesmu, Marijo svibnja kraljice, otpjevala je Danijela Kundija, dok je završna stara pjesma zapisana u Donjem Ladanju, Shajala nam zvezdica.

U raznolikom i nadasve bogatom folklornom programu izvedene su koreografije Hrvatskog zagorja (maruševečki kraj i okolica), Međimurja, Bilogore, Posavine, Moslavine te bunjevačkih Hrvata.

Pucanjem iz kubura Kuburaške udruge Maruševec najavljen je početak manifestacije, dok je kao popratni program pripremljena izložba Etnografske sekcije KUD-a Klaruš s fotografijama iz obiteljskih albuma mještana iz svih naselja Općine Maruševec koje su vrijedno prikupljali Anica Šimunec, Davor Gregur i Sanja Kolenko.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje