Povežite se s nama

Savjeti

Augmentativna mamoplastika

Objavljeno:

- dana

Estetska kirurgija

Augmentativna mamoplastika je povećanje dojke silikonskim protezama. Kako smo se prošli put osvrnuli na kratku povijest silikonskih proteza, sada ćemo ponoviti što je važno kod izbora proteze. 

Proteza mora imati dvostruku stijenku – time se smanjuje mogućnost istjecanja gela, gel ne smije biti tekuć i, kao zadnje, stijenka je teksturirana – izbjegava se glatka površina jer se time smanjuje fibroza.

Proteza mora imati dvostruku stijenku, gel ne smije biti tekuć i, kao zadnje, stijenka je teksturirana

Kad smo odabrali protezu prema ovim osnovnim karakteristikama, najčešće pitanje i dileme mojih pacijentica su pristup za implantaciju proteza. To znači gdje plasirati rez.
 
U ranijim fazama korišten je aksilarni (pazušni) pristup – jedva vidljiv rez skriven u aksili, koji je danas rijedak. Nešto veća mogućnost infekcije te nov način operiranja eventualnog karcinoma dojke (koji je uvijek nažalost moguć) koji izbjegava ožiljak u aksili zbog novog načinja traženja limfnih čvorova, uzroci su da se taj pristup izbjegava.
 
Danas se koriste inframamarna brazda ili donji rub areole. Rez u bori ispod dojke (inframamarno) vrlo je prikladan, no ima vidljiv ožiljak. Prednost mu je dobra vizualizacija džepa, gdje se smješta proteza, i mogućnost plasiranja većih silikonskih proteza. 
 
Drugi izbor je rez uz donji rub areole. Pigmentirani krug oko areole više skriva ožiljak – ponekad je jedva vidljiv, no ako je areola malog promjera, možemo kroz taj pristup ugraditi manju protezu. Kroz oba zadnja pristupa moguće je smjestiti protezu i iznad i ispod prsnog mišića. Kada smo odlučili o kvaliteti silikonske proteze i pristupu ugradnje, možemo početi razgovarati o veličini same proteze.

Izvor:
Foto:

Savjeti

Djeca moraju biti pod stalnim nadzorom!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

SIGURNOST

Jeste li znali da se u Hrvatskoj svake godine utopi stotinjak osoba zbog čega je utapljanje četvrti uzrok smrti  u kategoriji nenamjernih ozljeda i to poslije padova, prometnih nesreća i otrovanja?

Upravo na to upozoravaju iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. – Kupanje, plivanje, ronjenje, daskanje, jedrenje, vožnja u čamcima te ostale aktivnosti unapređuju duševno i tjelesno zdravlje djece i odraslih. Potrebno je, međutim, poznavati rizike i mjere prevencije povezane s ovim aktivnostima, posebno one koji se odnose na sigurnost i prevenciju utapanja. Utapanje je značajan uzrok smrtnosti koji se može spriječiti – navode.

Godišnje se u Hrvatskoj utopi stotinjak osoba

Rizik od utapanja posebno je povećan kod male djece, neplivača, osoba koje boluju od kroničnih bolesti, posebno bolesti srca i krvnih žila te epilepsije, osoba koje su konzumirale alkohol te kod kupanja u rijekama i jezerima.

– Djeca trebaju biti pod stalnim nadzorom, čak i pri kupanju u kadi i malim, plastičnim bazenima. Mala djeca se mogu utopiti u vrlo maloj količini vode (u svega nekoliko centimetara visine), u kratkom vremenskom razdoblju. Stalan nadzor roditelja ili drugih odraslih osoba jedno je od osnovnih pravila sigurnosti – upozoravaju.

Za odrasle pak preporučuju da svladaju vještinu plivanja, koja je temeljna mjera prevencije utapanja. Isto tako treba plivati u društvu, u vodu postupno ulaziti te izbjegavati kupanje, odnosno plivanje neprestano nakon obroka.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Savjeti

Prepoznajte i prihvatite temperament djeteta

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

RIJEČ PSIHOLOGA

Jedan od prvih i važnijih zadataka roditelja je da razumije svoje dijete kao pojedinca. To znači da promatra svaku promjenu u njegovu razvoju te uočava individualne načine ovladavanja okolinom.

Često možemo čuti od roditelja kako se žale: “Za Ivana nisam ni znala da imam dijete, a pored Marine ništa ne stignem. Svu energiju potrošim leteći za njom.”

Dječje igralište također je mjesto gdje se jako dobro mogu uočiti individualne razlike u igri i pristupu drugoj djeci. Njihove individualne razlike u razvojnim koracima posljedica su njihovog temperamenta koji usmjerava roditelje da se s odgojnim izazovima suočavaju različito. Temperament je predispozicija koja je urođena i zbog koje reagiramo na određene načine. Sastoji se od mnogo čimbenika: prilagodljivosti, upornosti, redovitosti, praga osjetljivosti, razine aktivnosti.

Nekoliko je klasifikacija temperamenta, ali najčešća i najraširenija je ona pedijatara Alexandra Thomasa i Stelle Chess o postojanju tri rana stila ponašanja: lak, teški i suzdržani. Djeca lakog temperamenta obično imaju pravilne obrasce spavanja, hranjenja, obavljanja nužde. Lako se prilagođavaju novim situacijama, rado pristupaju novim ljudima i predmetima. Njihovo raspoloženje je uglavnom pozitivno i veselo, a reakcije su niskog ili umjerenog intenziteta.

Dijete teškog temperamenta nema tako pravilne obrasce, teško se prilagođava novim situacijama, nerado pristupa novim ljudima i predmetima. Uglavnom je negativnog raspoloženja i često plače. Na nove podražaje reagira intenzivno.

Karakteristike djeteta suzdržanog temperamenta su slaba prilagođenost novim situacijama, povlačenje pred nepoznatima ljudima, niža razina aktivnosti i reakcije manjeg intenziteta.

Budući da je urođen, možemo reći da je temperament u nekoj mjeri stalan i predvidiv za budućnost, ali na njega utječu i mnoge stvari. Jedna od ključnih je i način na koji roditelj razumije vlastito dijete i djeluje na njega i njegova pozitivna i negativna iskustva.

Tako se može dogoditi da dođe do poteškoće u odnosu majke čije je ponašanje strukturirano i koja voli red te djeteta čiji je stil reagiranja upravo suprotan. Majka će pokušavati nahraniti dijete kada ono nije za to zainteresirano, što će onda dovesti do napetosti i majke i djeteta. Kako bi do ovakvih situacija dolazilo što rjeđe, dobro je da roditelji prepoznaju i prihvate temperament svojeg djeteta, jer im to omogućuje uvid u način kako adekvatno pomoći djetetu da se nosi s izazovima tijekom vlastitog razvoja.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje