Jedan od najuglednijih i najaktivnijih članova Hrvatskog društva skladatelja, varaždinski maestro Davor Bobić ostat će između ostalog zapamćen jer je 126 godina od prvog hrvatskog baleta taj repertoar nedavno obogatio novim naslovom.

 Podsjećamo, dugogodišnji umjetnički ravnatelj nacionalnog festivala Varaždinske barokne večeri, ispunio je svoju mladenačku želju iz studentskih dana dovršivši i organizirajući praizvedbu svojeg novog baleta prema bajci Hansa Christiana Andersena – Snježna kraljica.

Posebna magija

U intervjuu za Regionalni tjednik od našeg nenadmašnog maestra uvodno doznajemo da ga violinski ključ prati od prvog razreda Glazbene škole Varaždin (dalje GŠV). Nacrtao ga je kao devetogodišnjak koji je za instrument odabrao harmoniku.

– Moja prva profesorica bila je Marija Avar, a nakon tri godine s podukom nastavljam kod pokojne profesorice Nevenke Lukman. U srednjoj pak školi, imao sam vrhunsku poduku kod našeg profesora Slavka Magdića. Priznajem, imao sam velikih problema sa solfeđom, a ono što javnost manje zna je činjenica da sam se dva puta namjeravao zauvijek ispisati iz Glazbene škole. Međutim, moja draga teta Micika (Marija Petrić) koja je bila zaposlena u računovodstvu škole poticala me da se vratim. Nije to bila jednostavna odluka jer bio sam obeshrabren napretkom. Lijepe uspomene i iskustva vežu me i uz gospođu Đurđicu Rošku kod koje sam pjevao u zboru. Zahvaljujući njihovu i entuzijazmu pedagoginje imali smo glasovit nastup na Baroknim večerima kojima je vrhunski rukovodio maestro Vladimir Kranjčević. Imao sam 11 godina kada sam sa zborašima pred varaždinskom kulturnom javnošću zapjevao Muku po Mateju. Dirigirao je pokojni maestro Horvat i to nisu bili moji jedini angažmani, bilo ih je i u drugim ansamblima, poput onog kojim je lani rukovodio preminuli dirigent Zvonimir Aračić. Uz mojeg velikog prijatelja Marijana Zubera, sve spomenute osobe meni jako puno znače jer uz njih sam odrastao – veli Bobić koji danas, nakon proteka 30 godina, ne zaboravlja koliko su značajni potpora, dobrota i razumijevanje u formiranju jednog umjetnika.

Treba znati da je naš sugovornik prošao trnovit put do uspjeha. Bio je nekako povučen u glazbenoj školi, odnosno samozatajan sve do diplome na Kijevskom konzervatoriju P.I. Čajkovski.

– To je bila moja sudbina koja me odredila. Imao sam zapravo sreće da 1988. godine nisam primljen na studij kompozicije u Zagrebu, već zahvaljujući brizi prof. Magdića studiram harmoniku. U bivšoj Jugoslaviji samo 10 studenata je išlo na razmjenu sa sovjetskim Savezom, ali mi je preporukom za izbor u Beogradu pomogao prof. GŠV Darij Milković. Nažalost, u bivšoj državi najviše dvoje studenata iz Hrvatske smjelo je proći selekciju, a onda je slijedila i ona u Moskvi. Zanimljivo je da su nas u SSSR-u razmjestili u različite gradove, jer domaćini nisu dozvoljavali da “jugoslavenski” studenti ostanu na okupu – prisjeća se naš skladatelj koji je osebujnim baletom “Snježna kraljica” ostvario svoje mladenačke snove.

Na neki način, to djelo je rezultat svojevrsne Bobićeve zaluđenosti sovjetskim kompozitorima 20. stoljeća.

– I ja i moja supruga koja mi se pridružila nakon dvije godine studija violine imali smo privilegiju da za nikakav novac često prisustvujemo najvećim opernim i baletnim produkcijama velikog kazališta Taras Ševčenko. Naime, moji profesori bili su angažirani u orkestru kijevske nacionalne opere te smo prisustvovali i pripremama za svjetske turneje cijelog ansambla. Kad ste mladi, takva prilika se ne propušta, a dojmovi o magiji opere i baleta bili su neopisivi. Tu je rođena želja da jednog dana skladam za balet jer obožavam Hačaturjana, Prokofjeva, Ščedrina… Trebalo je proći tri desetljeća od završetka mog studija da mi se ukaže takva šansa i to u mojoj domovini. Podsjećam, trebao sam biti 2022. godine na razmjeni u St. Petersburgu sa statusom nastavnika kompozicije na čuvenom konzervatoriju Rimski-Korsakova, ali je rat Ruske federacije i Ukrajine onemogućio da “Snježnu kraljicu” ponudim tamošnjem hramu baleta, Marijinskom teatru. Sudbina je dakle htjela da balet napišem u hrvatskoj i da se postavi u osječkom HNK, u gradu uz kojeg sam vezan 22-godišnjim radom na Akademiji za umjetnost i kulturu – govori ovaj redoviti profesor u trajnom zvanju.

Iznimno je zahvalan, dodaje, intendantu Vladimiru Hamu, direktoru opere Ladislavu Vrgoču, voditelju ansambla Vuku Ognjenoviću i zdušnoj potpori Vicka Bilandžića, intendanta HNK Split.

– Oni su mi dali priliku i nastalo je veliko djelo. Pitaju me ima li nade da se balet predstavi i u Varaždinu, ali odgovor na to meni je teško dati. Možda se izvedba ostvari na 125. obljetnicu prvoga hrvatskog baleta, odnosno iduće godine. Bilo bi prekrasno da moji sugrađani vide taj spektakularni balet, ali se bojim da to neće biti slučaj radi tehničkih problema. HNK u Varaždinu nema kružnu scenu kakvu koristi nacionalni baletni prvak, koreograf i redatelj Svebor Sečak. On će ove godine posjetiti Varaždin kako bi izvidio situaciju u varaždinskom HNK koje je manjeg opsega. U svakom slučaju, bilo bi prekrasno da to vidi moja varaždinska publika. Nažalost, baleti gube pravu čar kada ih postavljaju u arenama umjesto u teatru. Meni je nadahnuće za prvu i zadnju scenu bio prostor Starog grada, a ostaje da se vidi može li tehnički tim uopće ostvariti takvu zahtjevnu produkciju izvan zgrade HNK Varaždin. Turneje su već u planu, odnosno znam da su izvedbe u sklopu platforme Konzorcij hrvatskih narodnih kazališta planirane u Zagrebu i Rijeci. Bit će od jeseni još 15 izvedbi, po pet u Osijeku i 10 u Splitu, s tim da potonji rade svoju premijeru krajem studenoga. Bit će i manjih preinaka jer HNK Split ima veću scenu od osječke, ali obuhvatit će 90% viđenog u prvom valu izvedbi – ističe Bobić.

Balet ko’ bombon

Prava je rijetkost da ovakav balet izazove tako izniman interes ne samo hrvatskih medija, te su prve predstave bile istog trena rasprodane. Tome je nesumnjivo kumovao i pogođen naslov djela koje je primjereno svim generacijama. Od našeg sugovornika pokušali smo doznati i koje su razlike između “Snježne kraljice” i njegovog prvog baleta “Veronika Desinićka” kojeg je premijerno postavio prije 17 godina u Varaždinu, a potom i u Lisinskom?

– Pamtim da su sve tri varaždinske predstave bile dupkom pune i popraćene stajaćim ovacijama. Razlike između ta dva baleta su velike jer “Veronika Desinićka” je folk balet s pjevanjem pisan isključivo za Ansambl Lado koji je možda jedini u svijetu kadar istovremeno plesati i pjevati. Stoga sam cijelu priču podredio članovima Lada, s tim da je njihov tamburaški orkestar pojačan instrumentima simfonijskog orkestra i udaraljkašima. Moja punica Nevenka Grabar je rodom iz Desinića i to je bio jedan od razloga da se prihvatim pisanja tog baleta – govori kroz smijeh ovaj višestruko nagrađivani maestro.

Veronika Desinićka doživjela je izniman uspjeh kao jedan od prvih folklornih baleta s pjevanjem u svijetu i prava je šteta da nije bilo mudrosti i upornosti da se djelo postavi na svjetskim pozornicama u Tokiju, Londonu i Drugdje. Nažalost, kada su takva gostovanja u pitanju, u Hrvatskoj se nikad nema dovoljno novaca. Možda će ga ipak biti za “Snježnu kraljicu”, koja je klasičan balet u kojem je skladatelj izbjegao koristiti zborsko pjevanje.

– Ovaj moj recentni balet u neo stilu ima šanse da se postavi na svjetske pozornice u što ne sumnjam jer struka priznaje da je napravljen nevjerojatno dobro. Reakcije publike, glazbenika, baletana, su fascinantne. Mozak cijelog postavljanja baleta bio je Svebor Sečak i njegov autorski tim je savršen. Ja nisam imao nikakvu mogućnost izbora suradnika, čak ni dirigenta koji je maestralno odradio posao i to se pokazalo kao pun pogodak. Sečak je ostvario uprizorenje na svjetskom nivou, a zasluge još idu scenografu i kostimografu Nevenu Mihiću, autoru animacije Zdenku Bašiću i njegovom suradniku Franku Dujmiću i majstoru rasvjete Tomislavu Kobiji. Naime, kostimi i scenografija bili su između ostalog jedna dodatna dimenzija dvostrukih projekcija između zastora čarobnih prikaza animacija s gradovima, sazviježđima, dvorcima i ledenim carstvom… Sašiveno je čak 110 kostima pod budnim okom čovjeka koji inače radi u Saudijskoj Arabiji. Bez konzorcija dvaju nacionalnih teatara takva produkcija je nezamisliva. Radilo se punom parom, a ja tjedan dana prije praizvedbe baleta nisam vidio ni jedan koreografski korak, niti jednu animaciju ili kostim! Sve mi je to bilo čudno jer sam autor baleta, ali sam bio dovoljno razuman da shvatim da je tako bolje. Kod tako velebnog djela, najbolje je da režiseri umjetnike ostave po strani. Generalna proma strahovito me se dojmila, vidjevši uprizorenje uvjerio sam se da imamo svjetsku hit predstavu. Takvu kvalitetu i vrhunski profesionalizam nisam očekivao sve dok se nisu počeli povezivati orkestri, solisti, ansambli…, to je neopisivo – rekao je naš sugovornik koji je iznimno zadovoljan i izvedbom baletne partiture.

Dobro i zlo

– Poznato je da se često orkestri naših nacionalnih teatara podcjenjuju, a ja sam već na 4. probnoj izvedbi baleta doživio da orkestar počinje briljirati. Uvijek sam vjerovao u te glazbenika s kojima svira i moj sin Fran na prvim violinama. Dobili su šansu i orkestar je bio fascinantan. Pojačan je i s mađarskim glazbenicima iz susjednog Pečuha, jer moja partitura zahtjeva kompletan simfonijski orkestar. Svima skupa spomenutima moj naklon do poda i vječna zahvalnost! Što još reći, ma i nositelji uloga su briljirali, poglavito japanski par Ami Inoue (Gerda) i Takafumi Tamagawa (Kay). Epohalan je bio i nastup Ukrajinke Iryne Chaban Bilandžić u naslovnoj ulozi Snježne kraljice. Taj nevjerojatan plesački doseg treba vidjeti, baš poput sporedne uloge Vrane i Hajdućice koju je nakon nedavnog završetka budimpeštanske baletne škole glumila Jana Brletić. Uz nju je dvostruku ulogu soba i vraća u afričkom plesu imao Gordan Marijanović, a oduševio je ulogama dakako i Vuk Ognjenović. HNK Osijek angažirao me radi pisanja dvaju baleta, nudio sam im Ivanu Brlić Mažuranić kojoj je ove godine obljetnica rođenja, no oni su strašno zapeli baš za Snježnu kraljicu koja ima iznimnu psihološku pozadinu. Riječ je o stalnoj borbi dobra i zla, a snažna poruka dobrote, ljubavi i iskrenosti koja u većini bajki pobjeđuje zlo, upozorava nas koliko te vrijednosti nedostaju svijetu u kojem danas živimo. Vjerojatno je i to razlog da je Snježna kraljica po pisanju medija bila najiščekivaniji projekt neke kazališne kuće u hrvatskoj. Danski pisac Hans Christian Andersen (Odense, 2. travnja 1805. – Kopenhagen, 4. kolovoza 1875.) bio je nevjerojatni mislilac i svim svojim bajkama zadužio je čovječanstvo. Stoga me iznimno raduje da je balet Snježna kraljica prvi projekat realiziran ususret obilježavanju 150. obljetnice njegove smrti – zaključio je Davor Bobić.

Mnogima najdraži crtić, Bobiću mladenački san

S obzirom na to da ova predstava opasno parira svim svjetskim baletnim pozornicama, već na proljeće iduće godine Davor Bobić namjerava je ponuditi najvećim baletnim kućama.

– Skupit ću sve relevantne pisane i audio – vizualne materijale o izvedbama i možda sve skupa ispadne kao jedno epohalno djelo ovog desetljeća. Nakon ovih prvih šest izvedbi, adrenalin je pao i sad tek vidimo što smo stvorili. Imamo još jedno djelo dostojno varaždinske i hrvatske kulturno – umjetničke diplomacije. Dosad je napravljeno nekoliko videoklipova i u svrhu marketinga producirat će se duži triler s ciljem da djelo zaživi izvan granica Hrvatske – govori Bobić o planovima s baletom kojeg je uglavnom skladao ljeti.

No, možda je baš to jedan od razloga da se kod izvedbe takvog “zimskog komada” publika jednostavno rastopi od divote.

– To je upravo tako. Balet sam završio do kraja svibnja znajući da ljeti ne funkcioniram najbolje. Međutim, kad je kolega Svečak počeo s probama, uvidjelo se da postoje segmenti koje treba mijenjati. I kao u inat, to se moralo odraditi u najtoplijim ljetnim mjesecima. Najteže je kad imate sve gotovo, a onda morate, rezati, kratiti ili dodavati na ono što je komponirano. Ja sam srećom imao pravog anđela uz sebe. Riječ je o mom suradniku Petru Križaniću, našem Varaždincu koji je prvi fagot zagrebačke filharmonije. Tom, mome bivšem učeniku koji pršti znanjem i inteligencijom, dugujem zahvalnost što mi je pomogao pri prijepisu notnog materijala. Dugo surađujemo i on uvijek vješto pronađe moje nehotične pogreške koje se potkradu kada ste u žurbi. To su sitnice o kojima javnost malo toga zna. Morate imati takvog čovjeka uz sebe, jer to je neprocjenjiva pomoć – istaknuo je Davor Bobić.

Na njegov idući balet pričekat ćemo do 2026. godine, a potom nas očekuju i druga scenska ostvarenja poput opera i mjuzikala…